Čemu služi novčanica od 500 eura?

Mnogo toga se promijenilo u našim novčanicima. Kad se odlazi na odmor ili se mora platiti neki veći iznos, jedva da još itko vadi svežanj gotovine iz džepa. Danas se sve plaća "plastikom", karticama ili se jednostavno prebaci traženi iznos na računalu. Zašto onda uopće imati velike apoene?

Zapravo, s novčanicom od 500 eura ćete imati samo problema. Ne zato što je možda krivotvorina - te novčanice, uz novčanicu od pet eura su zapravo najrjeđe krivotvorene novčanice zajedničke valute. Ali dok se kod novčanice od pet eura krivotvorenje ne isplati, kod najvrjednije novčanice je drugi problem: u pravilu, benzinske postaje uopće ne primaju tu novčanicu, a i u trgovini možete imati problema. U svakom slučaju će se blagajnica vrlo dobro sjetiti tko je platio "petstotinjarkom".

Ljubičasta je lijepa boja

Ipak, u jednom sektoru je novčanica od 500 eura itekako praktična: kod kriminalaca. Drogom, prostitucijom, iznuđivanjem ili korupcijom će se brzo sakupiti i mnogo veći iznosi i svežanj ljubičastih novčanica će se lako sakriti i od policije - i od poreznika. I dok u zemljama zone eura ima ljudi koji svoju (legalnu) ušteđevinu radije drže u gotovini kod kuće nego u banci, izvan te zone tu novčanicu doista koriste gotovo isključivo - kriminalci.

To je mišljenje i britanske Agencije za teške organizirane zločine (Serious Organized Crime Agency) koja procjenjuje kako 90% novčanica od 500 eura u Velikoj Britaniji koriste osobe s onu stranu zakona. Zato i britanske banke praktično više ne koriste te novčanice, nego mušterijama izdaju apoene od 100 ili najviše 200 eura.

Uzbuna kod "punih čarapa"

Zapravo je ovog travnja i potpredsjednik Europske središnje banke Vitor Constancio uznemirio duhove izjavom kako bi se ova novčanica "jednom mogla povući iz upotrebe". No tu se nisu samo uznemirili kriminalci - nego i "obični" građani, upozorava ekonomist Hans-Peter Burghof, koji svoju ušteđevinu drže "u čarapi". To je njihovo pravo, smatra ovaj profesor sveučilišta u Hohenheimu i upozorava da se "država tu nema što miješati" i da mora i dalje dozvoljavati takvu vrstu pohrane imutka.

Ekonomski, to je naravno loše jer je taj novac povučen iz opticaja - ponekad na mnogo godina. A takvih "štediša" ima mnogo više nego što se misli pa tako i Helmut Rittgen iz Njemačke središnje banke procjenjuje da se čak 30% izdanog novca - negdje čuva, što po kućnim sefovima, a što doista po čarapama i madracima.

Zapravo, u središnjoj novčarskoj instituciji ove zemlje su konstatirali kako je i u ovoj krizi naglo porasla potražnja za najvećim novčanicama. Mnogi su prestali vjerovati bankama - ne na kraju zbog zbivanja na Cipru - i žele svoj novac skloniti od hirova "velike politike".

Ili iznenada - ili nikako

Naravno, to će učiniti i oni koji žele svoj imutak ukloniti od poreznika - i opet smo kod pitanja kriminala i najvrjednije novčanice. Jer, na primjer milijun eura se "na sigurno" može nekako natrpati i u torbu ako su to novčanice od 500 eura, ali je potreban oveći kofer ako su to novčanice od 200 ili čak samo 100 eura.

Ali već i rasprava o ukidanju najvrjednije novčanice nema mnogo smisla: kriminalcima se tako daje vremena da još jednom "operu" svoj novac i zamijene ga za manje apoene - makar to kod većih iznosa nipošto nije lako. Jer, danas se gotovo svugdje mora dokazati da je veći iznos stečen legalnim putem. Ipak i u načelu, profesor ekonomije Burghof smatra da, ako je to sredstvo za borbu protiv zločina, "da to može djelovati samo ako se ta promjena dogodi iznenadno".

No, za sada se teško može očekivati takav korak. Na primjer Njemačka je i prije eura imala novčanicu od 1.000 maraka - a tada je i kud i kamo više vrijedila. Podsjetimo: kada je uvedena 1964. ta dragocjena smeđa novčanica sa bradatim likom umjetnika Lucasa Cranacha (starijeg), za samo tri takve novčanice ste mogli kupiti novu-novcatu Volkswagenovu "Bubu" - za tri novčanice od 500 eura danas jedva da možete dobiti i rabljeni "Polo" kojeg još jedino boja i prljavština drži na okupu. I novčanica od 1.000 maraka bila je omiljena kod kriminalaca, ali je ipak opstala - kasnije s braćom Grimm - sve do posljednjeg dana njemačke marke.