Četvrtina mladih muslimana odbija integraciju?

Izradu studije je zatražilo njemačko Ministarstvo unutarnjih poslova i prije svega se željelo utvrditi "Životno okružje mladih muslimana u Njemačkoj", kako glasi naslov ispitivanja. Zanimalo ih je što doista misle i čemu se nadaju oni između 14 i 32 godine - što znači da su oni ovdje već u drugoj ili čak trećoj generaciji. Prema procjenama u ovoj zemlji živi oko četiri milijuna građana muslimanske vjere i oko polovice od njih su primili i državljanstvo svoje nove domovine.

Ali u ispitivanju se pokazalo kako postoji velika razlika između njih i onih koji još uvijek imaju stranu putovnicu. Dok njemački državljani golemom većinom doista i teže integraciji u ovo društvo, čak 24% od "stranih" mladih muslimana ne žele prihvatiti običaje i vrijednosti zemlje u kojoj sad žive. Zaključak telefonskog ispitivanja oko 700 mladih muslimana je još oštriji: pripisuju im se "strogi vjerski osjećaji sa snažnom averzijom prema zapadu, sklonost prihvaćanju nasilja i bez tendencije integracije".

Potraga za identitetom nije isto što i terorizam

Zato ne čudi što je objavljivanje ove studije smjesta izazvalo burne reakcije i među udrugama muslimana, ali i među njemačkim političarima. Političara njemačkih liberala Serkana Törena osobito smeta to povezivanje vjere sa sklonošću prema nasilju i upozorava kako se "često mjeri religioznost i tamo gdje se ona uopće ne može mjeriti". Uopće, nije zadovoljan niti tumačenjem tih podataka, jer mnogim mladim muslimanima njihova vjera pomaže izdvojiti se od ostalih kako bi pronašli vlastiti identitet - i ništa više od toga. "Što onda možemo naučiti iz ove studije? Za našu sigurnost ona ne donosi ništa novog", kaže Tören.

Profesor Wolfgang Frindte, psiholog komunikacije sa sveučilišta Jena koji je proveo ovo ispitivanje upozorava kako se ne trebaju brzopleto izvlačiti zaključci iz rezultata koji je opisan na čitavih 700 stranica. Prvi je problem interpretacija pojma "integracija" što ne znači i "asimilacija", dakle možda niti upitanima nije jasno kako nitko od njih ne očekuje da izgube svijest o vlastitom podrijetlu i vjeri i preuzmu samo navike i običaje Njemačke. Druga važna točka koju ističe profesor jest kako integracija nije samo stvar muslimana, nego je to izmjenični proces u kojemu mora sudjelovati i njemačka većina.

Jer nasuprot ovim mladim muslimana koji odbijaju integraciju, podjednaki je problem i načelna averzija protiv islama. "U Njemačkom društvu se mora uvriježiti stav kako može postojati i dvostruki identitet, kao na primjer njemački Turčin. I šanse za obrazovanje mladih muslimana moraju se podići na razinu njihovih domaćih vršnjaka. Isto vrijedi i za tržište rada i za mogućnost političkog djelovanja. Naravno da se mora unaprijediti mogućnost boljeg učenja njemačkog jezika. Jezik je najvažniji instrument za život u nekoj kulturi, za njezino usvajanje, ali i promjene", upozorava profesor Frindte.

Autor: Günter Birkenstock / Anđelko Šubić

Odg. urednik: Anto Janković