Einsam durch Internet?

Vani sija sunce, pirka blagi vjetrić, na drveću šušti lišće - idealno vrijeme za izlazak iz kuće, za igranje, sport, druženje. Ali djeca i tinejdžeri radije ostaju doma - zatvoreni u mračne i zagušljive sobe, pogrbljenih leđa pred ekranom kompjutera. Njihovi prioriteti su jasni - najprije pogledati mailove, brzo neki posting u socijalnim mrežama i nekoliko unosa u chatu. Roditeljsko zanovijetanje - "Idi malo van, na zrak!" - samo nervira. To je danas svakodnevica u mnogim obiteljima.

Budući da je to tako ne čudi da su roditelji zabrinuti - širi se strah da World Wide Web doprinosi socijalnom zakržljavanju njihove djece, njihovom pretvaranju u socijalno nekompetentne nerdove koji su u stanju samo njegovati neobavezna prijateljstva preko chata i u cyberspaceu.

Generacija Facebook - generacija autista?

Na prvi pogled ideja je vrlo prihvatljiva. Zvuči logično da medij koji se tako brzo širi i tako duboko mijenja društvo ostavlja tragove i u socijalnom ponašanju ljudi. A budući da prosječni korisnik interneta sâm sjedi za tipkovnicom svog računala, lako je pomisliti da se to odražava na njegovo socijalno ponašanje. Ta rasprava doduše nije sasvim nova - kada se televizija počela razvijati u masovni medij, također su se javljali takvi strahovi.

Zbog toga je i Ludger Wößmann, voditelj odijela Ljudski kapital i inovacije pri Institutu za istraživanje ekonomije (ifo) u Münchenu, pošao od pretpostavke da se internet negativno odražava na socijalno ponašanje mladih. "Mi smo već ranije raspolagali s negativnim rezultatima kada samo istraživali posljedice intenzivnog korištenja interneta na školski uspjeh mladih, pa smo mislili da ćemo slične utjecaje ustanoviti i u vezi sa socijalnim ponašanjem", kaže Wößmann.

Slučajna greška pomaže znanosti

Glavni problem s kojim su se znanstvenici suočili bio je kako doći do pouzdanih podataka. Naravno, najjednostavnija bi bila usporedba socijalnog ponašanja mladih koji imaju širokopojasni internet i onih koji ga nemaju ili ga ne koriste. Ali na taj se način ne može ustanoviti što na što utječe: internet na socijalno ponašanje ili obratno.

U potrazi za kvalitetnim podacima koji mogu izdržati znanstvenu provjeru, stučnjaci s Instituta su najprije pročešljali studije koje već postoje. Posebno je zanimljiva bila studija Socioekonomskog panela SOEP u kojoj na području čitave Njemačke svake godine isti ljudi odgovaraju na postavljena pitanja. Tu se ustanovilo da, barem kod odraslih, internet ne utječe štetno na socijalno ponašanje poput odlazaka u kino, u kafićeili angažmana u dobrovoljnim društvima i klubovima.

Bio je to dobar rezultat - internet nije štetan. Ali kako je s mladima? Tu je pomogla jedna slučajna greška.

Nakon ujedinjenja Njemačke je u okviru projekta obnove na području nekadašnje istočne Njemačke postavljena nova telefonska mreža - radilo se o kablovima sa staklenim provodnicima. Smatralo se da je to tehnologija budućnosti. Tek kada je čitav posao bio obavaljen ustanovilo se da ti kablovi nisu podesni za telefonsku DSL-tehniku. Za domaćinstva koja su sada raspolagala samo s tom novom mrežom je to značilo da su praktički isključeni sa suvremenog interneta. "To je bilo nešto kao nedobrovoljni socijalni eksperiment", objašnjava Wößmann.

Brzi internet doprinosi socijalnom angažmanu

Tako je bilo moguće na istom području istočne Njemačke usporediti dvije grupe mladih koji žive u istim socioekonomskim uvjetima uz jednu razliku - dok jedni imaju pristup širokopojasnom internetu, drugi ga nemaju.

Rezultat je bio iznenađujuć - ne samo da nisu zabilježeni negativni efekti kod mladih koji intenzivno koriste internet, već je "sada sasvim jasno da internet ljude čini aktivnijima". Studija pokazuje da djeca i mladi u prosjeku imaju jednu aktivnost tjedno više u uspopredbi s vršnjacima bez interneta. "Oni posjećuju fakultativne radionice u školi, idu u glazbenu školu ili se angažiraju u izviđačima", primjeri su koje navodi Wößmann.

Ali na pitanje: znači li too sada da je time sva rasprava o štetnom djelovanju interneta na socijalno ponašanje mladih okončana, znanstvenik odgovara: "To su podaci o prosjeku. U pojedinim slučajevima ishod može biti i drugačiji. Moguće je da kod neke djece internet dovodi so socijalne izolacije", kaže Wößmann.

Zaključak: roditelji, ipak morate obratiti pažnju na to što vam djeca rade!

Autor: Heiner Kiesel / Z. Arbutina

Odg. ur.: D. Dragojević