Potkočni implantati

“Uvijek postoji neki rizik ako odlučite nešto staviti u svoje tijelo”, kaže Amal Graafstra iz tvrtke “Dangerous Things” iz Seattlea i objašnjava usput da je ime svojoj tvrtki dao upravo zato jer su ga ljudi stalno ispitivali: nije li to opasno?

Poput cijepljenja

“To” o čemu ga ljudi ispituju na prvi pogled zaista izgleda opasno ili u najmanju ruku jezivo. Pomoću velike injekcije, na štandu svoje tvrtke na informatičkom sajmu Cebit u Hennoveru, Graafstra zajedno sa svojim partnerom Stephenom Kramerom demonstrira kako izgleda implantacija čipa pod ljudsku kožu. Jedan ubod između kažiprsta i palca čovjeka pretvara u cyborga. “To je poput cijepljenja i manje je opasno nego piercing”, kaže Graafstra i dodaje kako se eksperimentalno bavi ovakvom vrstom implantacije od 2005. i kako “dosad nije bilo reklamacija”. Na ideju o stavljanju čipa pod kožu na kojem bi bili pohranjeni podaci o nositelju a što bi mu omogućilo automatski pristup mnogim područjima, Graafstra je došao prije desetak godina kada je otkrio koliko mu na živce ide što nikada ne može pronaći ključeve. Prije toga se godinama bavio istraživanjima na polju identifikacije putem radio frekvencija (RFID) i tehnologijom komunikacije na blizinu (NFC).

Ključevi su stvar prošlosti

“Pomislio sam: ideja ključeva je stara nekoliko tisućljeća. Nije li vrijeme da ode u prošlost”, sjeća se Graafstra. I tako se rodila ideja o potkožnom čipu koji bi po istom principu kao i otključavanje automobila na daljinu, što je danas gotovo standard u automobilskoj industriji, otvarao vrata. Prednost je očita: mukotrpna potraga za ključevima ali i zloupotreba ključa bi trebali postati stvar prošlosti. No mnogima je još uvijek strana pomisao da pod kožom nose čip, da se pretvore u humane robote. Izumitelji ovog mehanizma u potkožnom u čipu jednostavno vide tjelesno pomagalo kao i svako drugo: naočale ili slušne aparate.

Zasad samo ugradnja u dlan

Potkožni čip je ipak malo kompliciranije pomagalo od naočala. Načinjen je od nehrđajućeg čelika, omotan u bakrenu antenu a sve se to nalazi u čahuri od specijalnog medicinskog stakla. Baterija nema, čip postaje aktivan tek kada se nađe u neposrednoj blizini specijalnih čitača. No primjena je šira i ide daleko iznad puke upotrebe na razini ključa. “Na čip se mogu pohraniti mnoge informacije, poput recimo lozinke vašeg mobitela koji se aktivira jedino ako ga Vi uzmete u ruku, objašnjava poduzetnik-znanstvenik Graafstra. “Vrlo praktično ako Vam ukradu mobitel”, objašnjava. Primjena je široka, od procesa plaćanja pa do zaštite elektronske pošte. Na pitanje mogu li potkožni čipovi biti hakirani odgovara: “Da ako su loše načinjeni.” Problemi bi mogli nastati i kod nekih medicinskih pregleda poput tomografije. Tada se čipovi navodno zagrijavaju. Znanstvenici već razmišljaju o novoj generaciji implantanata koji bi bili ugrađivani u mozak. No u ovom smjeru se zasad razmišlja samo u medicinske svrhe. Otvaranje automobila ostaje domena čipa u ruci.