Član nadzornog odbora: posao iz snova ili noćna mora?

I u Njemačkoj je oduvijek bio čitav niz "velikih igrača" koji su sakupljali svoja članstva u nadzornim odborima kao što su nekad mališani sakupljali značke ili sličice Životinjskog carstva. To naravno ne znači samo golem ugled i dokaz moći, nego je to povezano i s odličnom plaćom koju primaju u svakom od tih koncerna.

No, što oni tako uopće mogu nadzirati? Na primjer, jedan od rekordera u tom sakupljanju članstava je Paul Achleitner: on sjedi u nadzornim odborima koncerna Daimler i Bayer, a povrh toga je još i predsjednik nadzornog odbora Deutsche Bank. Formalno, nadzorni odbor prije svega treba štititi interese vlasnika, dakle dioničara, ali u Njemačkoj udruzi vlasnika vrijednosnica (Deutsche Schutzvereinigung für Wertpapierbesitz, DSW) se pitaju - je li mu uopće dovoljno 24 sata na dan da to uopće može činiti?

Jer Achleitner, inače rođeni Austrijanac, je samo u 2015. teoretski trebao biti prisutan na 90 sjednica, odnosno zasjedanja raznih povjerenstava gdje su nazočni i članovi NO, izračunali su u DSW. Naravno, na takve sjednice se ne može doći tek tako: treba pročitati i proučiti sve potrebne spise i dokumente o poslovanju poduzeća. A ako taj koncern prolazi kroz teška vremena, upozorava čelnica Udruge Jella Benner-Heinacher, onda je i pitanje može li stvarno na bilo kojem od tih položaja činiti sve što treba.

Nije više glavni posao tek pušiti skupe cigare

Jer prošla su vremena kad je bilo opće poznato kako je članstvo u nadzornom odboru koncerna značilo "sjediti u društvu starije gospode koji vrijeme sjednica uglavnom provode pušeći skupe cigare". Benner-Heinacher upozorava i kako kodeks uprave njemačkih koncerna u međuvremenu od članova nadzornih odbora zahtjeva mnogo više pažnje i aktivnosti, sve do operativnih odluka o strategiji koncerna. Sve to je prije bilo drugačije, ali najveća promjena jest da taj kodeks od članova traži i sasvim konkretnu, materijalnu odgovornost za svoje odluke.

Udruga vlasnika vrijednosnica u svakom slučaju sa zadovoljstvom konstatira kako je zbog toga i sve manje takvih "sakupljača dužnosti". Ali čak i ako sad moraju više raditi, nitko od njih se ne može požaliti da zato nije dobro plaćen. U prosjeku, običan član nadzornog odbora nekog od najvećih njemačkih koncerna uvrštenih u indeks DAX godišnje prima oko 111.000 eura - 6,3% više nego prošle godine. Prihodi predsjednika nadzornih odbora je porastao za "samo" 5,5% na oko 355.000 eura godišnje.

I na ljestvici najvećih prihoda opet vodi Paul Achleitner gdje je kao predsjednik NO Deutsche Bank - usprkos skandalima u toj banci i izrazitom nezadovoljstvu i malih dioničara te banke i udruge DSW - 2015. primio oko 800.000 eura. Slijede Gerhard Cromme (Siemens, 608.000 eura) i Wolgang Reitzle (Continental, 494.000 eura). Ukupno, 29 od 30 koncerna u DAX-u njihovi nadzorni odbori koštaju 75,9 milijuna eura, 5,9% više nego u godini prije toga.

Volkswagen "ruši" čitav DAX

Udruga vlasnika vrijednosnica namjerno u svojim proračunima preskače jedan koncern iz DAX-a: Volkswagen. Jer zbog skandala s ispušnim plinovima i pada dividendi su i naknade članova nadzornog odbora tog koncerna doslovce - srezane. Dok su 2014. još među sobom podijelili 12,1 milijun eura, u godini nakon toga je za njih bilo još samo 700.000 eura: neviđeni minus od čak 94%.

Zato, ako se ubroji Volkswagen u tu računicu - koji je bio jedan od najizdašnijih platiša svojih članova nadzornog odbora, onda "ruši" i čitav prosjek u DAX-u pa bi tako ispalo da su u DAX-u po prvi puta nakon krizne 2009. članovi NO dobili manje novca.

Jedan od velikih problema, još iz doba dok je glavna zadaća članova nadzornih odbora bila na sjednicama pušiti debele cigare i pijuckati plemenitu kapljicu koja im je servirana za okrjepu na trošak firme, je bila da je naknada članovima nadzornog odbora u pravilu bila vezana za dobit koncerna. Zvuči logično, ali to onda znači i da su bili skloniji riskantnim odlukama gdje će profit biti velik - a nakon njih, može onda uslijediti i potop.

Možda ne zatvor, ali više nije ugodno...

"Značajni varijabilni dio naknade je nužno vodio tome da je ta naknada stvarala krive prioritete i ugrožavala neovisnost nadzornog odbora", objašnjava predsjednica udruge DSW za pokrajinu Sjeverno Porajnje i Vestfalija Christiane Hötz. Zato u međuvremenu čak 22 od 30 koncerna u DAX-u svojim članovima nadzornog odbora plaćaju fiksne naknade. One nisu malene, ali više nema mogućnosti da postanu i astronomske.

Član nadzornog odbora ipak ne znači da je to posao koji zahtjeva puno radno vrijeme. Ali u nedavnoj krizi se pokazalo da predsjednici nadzornih odbora doista moraju stalno pratiti što se događa u koncernu. Do sad se jedva događalo da je neki predsjednik nadzornog odbora završio u zatvoru, ali njihov život više nije lagan.

Tako je i Commerzbank, financijska institucija koja ionako prolazi kroz teške dane, mjesecima tražila novog predsjednika nadzornog odbora - i nije ga našla. Na kraju će od 2018. tu dužnost od Klaus-Petera Müllera preuzeti Stefan Schmittmann koji je Commerzbank i vodio na čelu krizne uprave. U Udruzi vlasnika vrijednosnica se tome ne čude: "U bankama je ionako izuzetno teško uopće naći nekoga tko bi bio u nadzornom odboru i ispunjavao tražene uvjete. I da je uz to još i spreman staviti glavu na panj ako nešto krene po zlu", objašnjava Benner-Heinacher.