Kako funkcionira škola kod kuće u Njemačkoj?
20. ožujka 202011-godišnji Aaron i njegov prijatelj se svakoga jutra nalaze točno u pet do osam kako bi zajedno učili. Sjednu za stol u radnoj sobi u kojoj na jednoj tabli stoji napisano: Home-School 7:55-13:15. Tu simulaciju školske nastave su toliko ozbiljno shvatili da su i na vratima WC-a nalijepili natpis "School-WC" - na engleskom im je, očito, to sve ipak zvučalo malo više cool nego na njemačkom. Ta dva dečka pohađaju 5. razred jedne bonske gimnazije (u Sjevernom Porajnju i Vestfaliji osnovna škola traje četiri godine, a onda od petog razreda počinje srednja škola, op.a.). Učitelji njihovim roditeljima mejlom šalju radne materijale i zadatke koje moraju obraditi - i to iz svih predmeta. Roditelji elektroničkom poštom dobiju rješenja pa mogu i ispraviti zadaće, a nastavnici nude i opciju da im se riješeni zadaci mejlom vrate pa da ih oni isprave.
"Najavili su nam da će nam idući tjedan dati zadaću i iz tjelesnog", priča nam Aaron kojega smo posjetili za vrijeme jednog "velikog odmora". On, za razliku od svog prijatelja s kojim uči, nije baš sretan što svako jutro mora "izbiti zori oko", ali pristao je na ovu ranoranilačku nastavu zato što mu je zabavnije učiti u društvu. "Ovo je za mene spas i samo molim Boga da nam neće uvesti zabranu izlaska iz kuće, jer ne znam kako bih motivirala Aarona da uči kada bi morao učiti sam. To bi bila velika patnja", objašnjava nam njegova mama koja svakog drugog dana odlazi na posao u Köln. Tada njezin sin mijenja "učionicu" i odrađuje školu kod svog prijatelja. "Nedostaje li vam prava škola?", pitam ih. "Ne", složno odmahuju glavom, iako se žale kako im je neke stvari, pogotovo iz matematike, teško shvatiti bez objašnjenja nastavnika. Tu onda moraju pomagati roditelji. "Čini mi se da je ovo što su dobili za ovaj prvi tjedan škole kod kuće malo previše", žali nam se i Aaronova majka.
Lekcija iz matematike u obliku videa
Aaronov najbolji prijatelj Luka ide u jednu drugu bonsku gimnaziju - i ima potpuno drugi ritam učenja. On i njegova 15-godišnja sestra se prvo naspavaju, doručkuju, izađu u šetnju s psom (dok još smiju) i tek onda sjednu za radni stol i bace se na zadatke koje su dobili od svojih učitelja. Luka će u iduća tri tjedna do praznika dobivati samo zadaće i radne materijale iz tri glavna predmeta - matematike, njemačkog i engleskog - uglavnom u obliku pdf-dokumenata elektroničkom poštom. Nastavnica iz matematike se, međutim, posebno potrudila i snimila mali video u kojemu je objasnila kako se računa s različitim mjernim jedinicama i poslala svojim učenicima link. Ponudila im je mogućnost da joj pošalju pitanja, a da će ona snimiti male video-filmove u kojima će im dati odgovore.
Ni Luki još ne nedostaje škola, kaže, iako on uči sam. Na početku tjedna je uz pomoć roditelja zadatke koje je dobio za prvi tjedan podijelio u pet blokova i svaki dan mu treba otprilike 2 sata da odradi ono što je zamislio. "To mi je ok. Odradim što imam i onda sam slobodan", priča. Za sada još uživa u velikoj količini slobodnog vremena, kasnim odlascima u krevet i kasnom ustajanju - pitanje je hoće li tako misliti i nakon 3-4 tjedna ovakvog života, odnosno do 19. travnja do kada će škole u NRW-u sigurno ostati zatvorene.
Zahtjevnija digitalna komunikacija s učenicima viših razreda
Njegova sestra Lena i njezina prijateljica Sara već malo drugačije gledaju na školu kod kuće. I one, naravno, uživaju u činjenici da se ne moraju dizati u 7 ujutro, ali tinejdžericima već nakon nekoliko dana nedostaje društvo iz škole. Osim toga, njihovi nastavni sadržaji su složeniji pa često imaju pitanja na koja im ni roditelji ne znaju dati odgovor. One sa svojim nastavnicima komuniciraju na platformama poput moodla - softvera za e-učenje, preko kojega se mogu organizirati tečajevi i testovi i schul.clouda - messengera za roditelje i nastavnike. Uče same, ali kada zapne, kontaktiraju se preko nekog messengera na smartphoneu prijatelji iz razreda i odgovor se, pričaju nam cure, uvijek brzo nađe.
Sarin razrednik je, osim toga, zakazao za svaki ponedjeljak u 11:30 video-konferenciju preko Zooma u koju su pozvani svi učenici. Na prvu su se, proteklog ponedjeljka, kaže Sara, uključili svi učenici. Na njoj im je nastavnik dao sve organizacijske informacije i pitao ih ima li kakvih nejasnoća oko zadataka koji su dobili od pojedinih nastavnika. "To dobro funkcionira. U mom razredu svi imaju kompjutor, tablet ili pametni telefon pa se svi mogu uključiti, a direktna komunikacija je uvijek bolja nego prepiska preko mejlova", kaže Sara. Osim što joj se sviđa da ne mora biti u razredu u 7:50 svako jutro, sviđa joj se u ovoj verziji učenja kod kuće i to što može učiti tempom koji njoj odgovara: "Za neke predmete mi treba više vremena, za neke manje pa je dobro da vrijeme mogu sama rasporediti." Gimnazijalke provedu nad knjigom, pričaju nam, oko 3-4 (ne školska nego puna) sata dnevno. "To je manje nego što inače provedemo u školi, ali imam dojam da je napornije i intenzivnije, vjerojatno jer radim koncentriranije, fokusiranije i bez pauze", kaže Lena.
Malo ih brine - tu su složni i "friški" gimnazijalci Aaron i Luka, i 15-godišnjakinje Sara i Lena - što će biti kada se vrate u redovni školski program u kojemu ih čekaju testovi, kontrolni i školske zadaće. "Nastavnici su nam već najavili testove odmah nakon uskršnjih praznika", žali se Aaron. Njegova mama se na to samo smješka. U očima joj se može pročitati što misli: e, kad bi te testove doista pisali! To bi, naime, značilo da se život vraća u normalnu kolotečinu.