Škola usred "Džungle"
16. rujna 2015Virginie Tiberghien pokazuje na riječi ispisane na ploči: „Le temps“ – „The weather“ (vrijeme). I uporno ponavlja ove riječi svojim učenicima, uglavnom mlađim muškarcima iz Somalije i Eritreje. Vani bijesni vjetar, kiša je upravo prestala padati. U učionicu se pokušava ugurati jedna skupina djeca i žena s maramom na glavi.
Kontroverzna rasprava
Prije dva mjeseca usred „Džungle“, kako se naziva ovo područje tik uz ulaz u Eurotunel koji sjevernofrancuski grad Calais spaja s Velikom Britanijom, je iznikla ova škola koja se naziva „Chemin des Dunes“. „Dolaze kako bi nešto naučili ali i kako bi imali malo mira“, kaže Virginie Tiberghien, jedna od mnogobrojnih dragovoljnih nastavnika u ovoj neobičnoj školi. Osim jezične poduke, polaznici ovdje mogu kratiti vrijeme i na druge načine, recimo kroz orijentalnu gimnastiku. Mali tračak ljudskosti u inače poprilično neprijateljskom okruženju u kojem su bodljikava žica i policija sastavni dio svakodnevice. I Francusko društvo je podijeljeno. Nedavna najava predsjednika Francoisa Hollandea da će Francuska u sljedeće dvije godine primiti 24.000 izbjeglica kod stanovništva nije naišla na oduševljenje. I u Calaisu se kontroverza oko izbjeglica osjeća na svakom koraku. Ne prođe ni dana bez nekog prosvjeda za ali i protiv izbjegličke politike francuskog vodstva.
Škola u pijesku
Zimako Jones je jedan od onih zbog kojih se prosvjedi i održavaju. On je izbjeglica iz Nigerije i jedan je od osnivača škole „u pješčanim dinama“. Jedna od najvažnijih funkcija ove neobične ustanove je, kako kaže Jones, stvaranje poznanstava i umrežavanje u svijet „Džungle“. „Ovdje izbjeglice s Kosova sjede rame uz rame s izbjeglicama iz Sudana“, kaže Jones, čiji se dom, uredni bijeli šator, nalazi svega nekoliko minuta hoda od škole. Njegova odiseja je započela 2010. Do Calaisa je stigao kada je u Nizzi čuo za ovo divlje i nehumano naselje. I tada je odlučio doći ovamo kako bi pomogao. Ne samo drugima nego i sebi. Otvoreno kaže kako se nada da će zbog svog angažmana lakše doći do boravišnog statusa u Francuskoj. U Francuskoj želi ostati i Pakistanac Vasem. „Prijatelji su mi obećali da će mi pronaći posao ako naučim francuski. Zato sam i ovdje u školi“, objašnjava ovaj Pakistanac.
Promijeniti imidž
No Zimako i Vasem su iznimke. Većini ovdje je krajnji cilj domoći se druge strane tunela, Engleske. A s druge strane su u Calais u međuvremenu stigli pomagači. Niamh McMahon je u školu u „Džungli“ stigla kako bi ostvarila kontakt između svoje škole u Engleskoj u kojoj radi i ove škole za izbjeglice. I kako bi uklonila predrasude. „U razredu u kojem predajem u Engleskoj su mnoga djeca protiv useljenika iako su mnogi i sami porijeklom useljenici“, kaže McMahon i kaže kako je sramota za Europu način na koji se tretira ove ljude ovdje u „Džungli“. Sramota je utoliko veća kada se uzmu u obzir razlozi zbog kojih su izbjeglice pobjegle iz svojih domova. „Za većinu tih nevolja je kriv Zapad“, zaključuje McMahon. Za to vrijeme Zamako Jones dijeli slatkiše djeci. Njegov sljedeći cilj je promijeniti naziv „Džungla“ u kojoj se u međuvremenu osim škole i nekoliko trgovina nalazi i jedna džamija. „Ostatak svijeta vidi da se i u ovakvim uvjetima može postići nešto pozitivno. I možda to pomogne“, zaključuje Jones.