Štednja zatvara i muzej svjetskoga glasa

U visokoj zgradi od crvene opeke još davne 1899. u Berlinu je otvoren Patološki muzej. Njemački liječnik Rudolf Virchow je sigurno tada bio ponosan. Jer, dugo je priželjkivao prikladan prostor za svoju opsežnu patološko-anatomsku zbirku s oko 23.000 preparata. „Oni su prikazivali sve dijelove ljudskog dijela ispod kože, kako izgledaju oboljenja srca, jetre, bubrega, pluća“, pojašnjava Thomas Schnalke, direktor današnjeg Muzeja povijesti medicine.

Zagonetka za znanost

Trajna izložba pokazuje razvitak medicine u posljednja tri stoljeća. A tu su i brojni konzervirani organi u pleksi-staklu koji su preživjeli i bombardiranje Drugog svjetskog rata i požar 1950-ih godina. Posjetitelji mogu vidjeti kako izgledaju zdravi, a kako bolesni organi. Tu je i nevjerojatna zbirka fetusa s pogreškom u razvitku. „U prvoj polovici 19. stoljeća ti slučajevi su bili velika zagonetka za znanost. Upravo se pogreške u razvitku intenzivno istraživalo u nadi da se na temelju pogrešno razvijenih organa može doći do zaključaka o zdravom organizmu“, kaže Schnalke.

Čitav niz tih izložaka Rudolf Virchow je predstavio već 1899. u svom Patološkom muzeju. Jer, iako je ovaj liječnik i znanstvenik istraživao na tijelima umrlih, njegov cilj je uvijek bio zdravlje živih.

Povijest medicine kroz pojedinačne slučajeve

Trajna izložba u Muzeju povijesti medicine nudi brojne poticaje za razmišljanje. Jer, ona se nije zadovoljila predstavljanjem ostavštine znamenitoga Virchowa nego posjetitelja vodi na putovanje kroz 300 godina povijesti medicine – kroz napretke, zablude i vrlo raširene bolesti kao što su kolera, sifilis, tuberkuloza, pokazuje promjenu odnosa prema higijeni, kirurške instrumente, tehnike anestezije i mogućnosti operacija. Govori i o prisilnoj sterilizaciji koju su liječnici Charitéa provodili za vrijeme nacional-socijalizma.

Tu se pričaju pomno istražene priče deset pacijenata iz posljednjih 300 godina. Dorothea S. (17 godina) 1727. je u mukama rodila dijete koje se ispriječilo. Friedrich August W. je umro mlad u vrućici. Hans G. koji je s tri godine obolio od dječje paralize, 1958. je danima bio priključen na umjetno disanje. Karl R. (55) je 2006. nakon ozljede kažiprsta desne ruke dobio zatrovanje krvi. Dva je tjedna držan u umjetnoj komi i četiri puta operiran. Nakon toga se njegovo stanje postupno popravilo. Čovjek sa svojom ranjivošću ostaje izazov za medicinu, kaže Thomas Schnalke. Unatoč napretku.

Autor: Silke Bartlick / Anto Janković
Odg. urednik: S. Matić