Štefánek: "Slike izgledaju gore od stvarnosti"

DW: Boravili ste u BiH gdje ste posjetili kampove u kojima su smještene izbjeglice i migranti. Rekli ste da je situacija bolja nego što ste očekivali, te da ste strahovali da ćete u kampu Lipa zateći humanitarnu katastrofu. "Ono što sam vidio nije bilo ugodno, ali nije bila humanitarna kriza", rekli ste. Što je to ako nije humanitarna kriza? Što se još treba dogoditi da biste to nazvali humanitarnom krizom?

Štefanek: Naravno, ljudi u Lipi žive u teškim, strašnim uvjetima, pogotovo sada, boreći se tijekom zime. Prije dolaska u Lipu vidio sam mnogo fotografija na društvenim mrežama, na kojima se, na primjer, vide ljudi kako se umivaju na niskim temperaturama na snijegu ili u rijekama.

Ali ovo nisu slike iz Lipe. Vidio sam umivaonike u Lipi, tuševe, mobilne nužnike. Šatori imaju grijanje, hrana se dijeli tri puta dnevno. Prisutni su liječnik i medicinska sestra. Razgovarao sam s migrantima koji žive u kampu, kao i s osobljem koje tamo radi. Bio sam u šatorima.

Situacija je daleko od dobre, ali osnovne potrebe su osigurane, zato sam se suzdržao od jačih riječi. To je kamp za hitne potrebe. Istodobno sam rekao da se situacija više neće ponoviti. Trebalo je više učiniti prije dolaska zime da se to spriječi. Također sam bio iznenađen da je tako mnogi ljudi u Lipi nosilo ljetnu odjeću ili papuče na nogama na ledenim temperaturama.

Pitao sam IOM (Međunarodnu organizaciju za migracije – op. red.) o tome i oni su me uvjerili da je svaka osoba prilikom dolaska dobila toplu zimsku odjeću. Zbunjen sam zašto ih ljudi ne nose. Jer onda slike izgledaju gore od realnosti. No ja nikada nisam bio prijatelj snažnih izjava, koje nisu konstruktivne i koje nikamo ne vode.

Potrebno otvaranje više kampova

Na kraju posjeta BiH ste rekli da ćete predložiti određena rješenja. Gdje vidite rješenje? Što ćete predložiti?

Rješenje bi moglo biti uspostavljanje stalnog standardnog centra, a on bi mogao biti u Lipi. No bit će potrebno više centara, i to ne samo u Unsko-sanskom ili Sarajevskom kantonu. Rekao bih tri do četiri manja centra svaki s maksimalnim kapacitetom od 1.000 osoba. To bi moglo biti popraćeno smještajem određenog broja migranata u hostele. Kontejneri iz Bire bi također mogli biti korišteni, kao kratkotrajno rješenje. Oni bi mogli biti prebačeni u Lipu. Ponovno kažem, nadam da se ovo neće ponoviti sljedeće zime.

"Zakazali smo", rekli ste osvrćući se na sadašnju situaciju kada je riječ o migrantskoj krizi u BiH. Tako su izvijestili mediji u BiH. Tko je zakazao? Vijeće Europe, EU, UN, BiH ili svi skupa?

Ne sjećam se da sam to rekao. Ja sam pozitivna osoba, više okrenuta budućnosti i traženju rješenja. Naravno, primarna odgovornost je na državi BiH. No mi svi znamo da su institucionalni sustav i okvir u BiH toliko komplicirani i glomazni, što često sprječava brzo, pa čak i adekvatno djelovanje. Međunarodna zajednica stvarno pomaže, EU više ili manje financira centre i kampove, IOM upravlja njima s drugim međunarodnim organizacijama.

Veliki broj međunarodnih nevladinih organizacija je prisutan na terenu. Definitivno je potrebna bolja koordinacija između državne i lokalne razine. Saznao sam da su postojale operativne grupe na svakoj razini, ali one nisu bile međusobno povezane.

Govorili ste i tijekom posjeta BiH o potrebi otvaranja više kampova za migrante širom zemlje. Stvara se dojam da bi migranti trebali ostati u BiH. Upravo su to tvrdili neki stručnjaci: kampovi bi trebali biti institucionalizirani i dugoročno rješenje za one migrante koje EU ne želi primiti. Hoće li se ovaj scenarij dogoditi u BiH?

Ja se ne zalažem za veći broj migranata u BiH, ja se zalažem za bolje uvjete za one koji su već prisutni na tom prostoru. Ne možete efektivno rukovoditi kampom kao što je onaj u Blažuju gdje imate više od 3.000 ljudi koji tamo žive. To nije održivo, a vidjeli smo ozbiljne sigurnosne i kriminalne incidente u Blažuju.

"Migranti su prije svega ljudi sa svojim ljudskim pravima"

Vijeće Europe je u više navrata kritiziralo odnos Hrvatske prema migrantima na granici s BiH. Možemo li očekivati da Vijeće Europe poduzme mjere za zaštitu ljudskih prava na granici ili će ostati na retoričkim upozorenjima i osudama?

Ovo je bila hitna posjeta fokusirana uglavnom na uvjete koji vladaju u centrima i kampovima u Unsko-sanskom kantonu, tako da nisam bio u kontaktu s hrvatskim vlastima. Ali moj prethodnik se prilikom posjeta BiH 2018. godine bavio pitanjem pushback-ova. Oni su dio problema.

Trenutno postoje tri slučaja koja su sirijski državljani pokrenuli protiv Hrvatske u vezi s navodnim vraćanjima (pushback-ovim) pred Europskim sudom za ljudska prava. Sud je dio sustava Vijeća Europe. Vijeće Europe nema ni vojsku, niti policiju.

No molim Vas, uzmite u obzir da sam sa svojim timom došao u BiH i putovao dugo u vrlo teškim uvjetima zbog pandemije virusom korona. Mi se zaista trudimo.

Vi ste specijalni izaslanik Vijeća Europe, institucije čija je glavna zadaća, briga za ljudska prava. Zašto migranti – ne samo u BiH, nego i u ostatku Europe – ne mogu ostvariti svoja osnovna ljudska prava? Što će Vijeće Europe uraditi da im pomogne u ostvarivanju tih prava?

Mislim da je jedan od razloga što se na migraciju općenito gleda prije svega sa sigurnosnog stajališta. Mi smo ovdje kako bi podsjetili da su migranti prije svega ljudi sa svojim ljudskim pravima. Narativ je nažalost negativan, što često vodi do kriminalizacije migranata, a ponekad čak i onih koji im pomažu.

"EU ne ostavlja BiH na cjedilu"

EU ne želi primiti migrante iz BiH, koji s druge strane BiH vide samo kao tranzitnu zemlju. BiH je pak zemlja s mnogo vlastitih problema i nije se u stanju nositi s migrantskom krizom. Ostavlja li EU (a ne samo EU, već cjelokupna međunarodna zajednica) BiH na cjedilu u ovom slučaju?

EU ne ostavlja BiH na cjedilu. Kao što sam rekao, EU financira centre i kampove, svaki obrok koji je tamo dostavljen plaća EU, što je već puno. EU može pomoći još više, ali postoje ograničenja i na bosanskohercegovačkoj strani. Primjerice sporazum s Frontexom nije ratificiran od strane BiH.

EU glavni financijer, IOM glavni operater

EU je dodijelila 89 milijuna eura UN-u i nevladinim organizacijama za pomoć migrantima, ali ne i vlastima u BiH. Razlog zašto većina financijskih sredstava ne ide vlastima je, kako se neslužbeno može čuti u Bruxellesu, njihova nefunkcionalnost i njihova nesposobnost za uspostavljanje učinkovitog mehanizma koordinacije, provedbe, kontrole, itd. No i pored toga postoji pitanje što se dogodilo s tim novcem. Imate li Vi neka saznanja o tome i ako da, što biste nam mogli reći?

O tome ne mogu dati nikakvu prosudbu. Vijeće Europe nije strana ni u jednom tih aranžmana ili ugovora. Na osnovu onoga što sam vidio, EU je glavni, ako ne i jedini financijski partner, a IOM glavni operativni partner.

Na početku migrantske krize 2015. godine veliki broj zemalja EU je kritizirao Viktora Orbana i njegovo postavljanje žice na granicama Mađarske. Ako pogledamo na trenutno stanje na granici između BiH i Hrvatske stječe se dojam da u međuvremenu cijela EU slijedi Orbanovu politiku. Je li u cijeloj EU pobijedila Orbanova politika prema migrantima?

Kao što sam već rekao, razmatranje pitanja sigurnosti dominira temom migracija, a migracijski narativ je negativan. Organizacije za ljudska prava, kao što je Vijeće Europe, trebaju staviti perspektivu ljudskih prava na dnevni red. Moramo naporno raditi kako bismo to postigli. Siguran sam da bi i sigurnosno i pitanje ljudskih prava mogli dobro koegzistirati.

Drahoslav Štefánek je specijalni predstavnik za migracije i izbjeglice glavne tajnice Vijeća Europe. Štefánek je bio šef Ureda Vijeća Europe u Sarajevu (Bosna i Hercegovina) od 2017. do 2019. i veleposlanik i stalni predstavnik Slovačke Republike u Vijeću Europe od 2012. do 2016. godine.