Što je kontrola prometa kapitala?

Kad previše klijenata odjednom potražuje svoj novac, za svaku će banku to biti previše. Jer banke novac svojih štediša ne spremaju jednostavno u sef nego ga posuđuju drugima, kako bi u međuvremenu na njemu zaradile. Znači poslovni model neke banke funkcionira samo kad ulagači imaju povjerenja u to da im je novac na sigurnom.

Kad nemate povjerenja i kolektivno povlačite novac, to neće odvesti u propast tek pojedine banke. Cijelo gospodarstvo jedne zemlje može time biti odvučeno u krizu. Jer bez obzira, drže li građani svoj novac kod kuće ispod madraca ili pokušavaju svoj novac pohraniti u inozemstvu, domaćem gospodarstvu nedostaje kapital, ne može ga više posuđivati, a investiranje postaje teško ili nemoguće.

Omesti i ograničiti

Kontrole prometa kapitala trebaju upravo to spriječiti. Postoje različiti oblici takvih kontrola. Svima je zajedničko to da ometaju i ograničavaju do tad slobodan protok novca. Neka država može na primjer, ukoliko njeni građani ili neka tvrtka žele slati novac u inozemstvo ili ga žele uvoziti iz inozemstva, povisiti poreze. Još su djelotvornija ograničenja količine novca. Tako se može odrediti da tjedno nitko ne smije sa svog računa podići više od određenog iznosa. U kontrole prometa kapitala ubraja se i obavezno traženje dozvole. U tom se slučaju novac može podizati samo ako je prije toga zatražena i dobivena dozvola.

Sve te kontrole ograničavaju građane i tvrtke u njihovim pravima. S druge strane, one omogućuju državi, bankama ili financijskim upravama da ometaju nekontrolirani odljev kapitala i da tako donekle stabiliziraju gospodarstvo.

Slobodan protok novca

Za većinu država sa slobodnim tržišnim gospodarstvom su kontrole prometa kapitala od sedamdesetih godina prošlog stoljeća - tabu. Nakon ukidanja sustava Breton Woods sa čvrsto utvrđenim tečajevima valuta, gotovo je posvuda vrijedila deviza: kapital treba teći bez zapreka tamo gdje je najhitnije potreban i gdje donosi visoke rendite. I Međunarodni monetarni fond (MMF) i Svjetska banka zastupale su takvo gledište pa su i u zemljama u razvoju kao i u zemljama s rastućim gospodarstvima tražile da se ukidaju kontrole prometa kapitala.

U Europi se kontrole prometa kapitala smatraju "teškim topništvom", jer one duboko zadiru u prava ekonomskih sloboda građana. Tako je slobodni protok kapitala jedna od četiri temeljnih sloboda domaćeg tržišta u Europskoj uniji. Ostale tri su slobodni protok roba, ljudi i usluga.

Primjer Islanda ipak pokazuje da kontrole prometa kapitala mogu biti i nužne. Nakon bankrota svojih banaka, ova je mala otočna zemlja nakon 2008. sprječavala svoje građane da masovono iznose novac u inozemstvo. Time je željela spriječiti još veći pad vrijednosti islandske krune. Od onda se zemlja relativno dobro oporavila od krize. A Vlada planira kontrole prometa kapitala tijekom ove godine postepeno ukinuti.