Što misle "njemački Turci"?

Mülheim, predgrađe grada Kölna na "krivoj" - u ovom gradu je to desna strana Rajne, je donedavno bilo industrijsko područje. U međuvremenu su mnoge tvornice zatvorene, ali u tamošnjim stambenim četvrtima su i dalje ostali brojni "gastarbajteri" - prije svega iz Turske.

Kada uđete u Keupstraße, glavnu ulicu ove četvrti, ne treba vam mnogo da shvatite zašto baš nju zovu "Little Turkey" Kölna. Redaju se trgovine dönerima, turske slastičarnice i pekari... Jedva da ima koja "obična" trgovina - s izuzetkom prodavaonica mobitela. Ali i tamo je turski prvi jezik kojim ćete biti usluženi.

U ovim danima kad i u Njemačkoj vladaju vrućine od preko 30 stupnjeva su i tamošnji muškarci sjeli pred svoje trgovine i uz čaj i cigarete raspravljaju o događajima. Na trenutak vam se doista može učiniti da ste stigli u Tursku.

Mnogi u Keupstraße nam odmah žele dokazati kako su srcem i dušom uz turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana. Među njima je i Durmus koji je zapalio cigaretu pred svojom trgovinom tepisima. On toliko cijeni predsjednika da ga zove samo imenom: "Tayyip je razuman čovjek. Odrastao je u islamu. Njemu je naš Prorok uzor u životu."

Kada ga pitamo što misli o tim silnim uhićenjima, otkazima tisućama sudaca i učitelja, Durmus o svemu tome ne želi ništa čuti: "Erdogan je i sam bio u životnoj opasnosti, mora sad povući konzekvence."

Ali ostaje činjenica da je nakon neuspjelog puča turski predsjednik moćniji nego što je ikad bio, što i međunarodnu zajednicu tjera da sa zabrinutošću promatra tamošnje događaje.

Njemački Turci vole Erdogana

Prilikom parlamentarnih izbora u Turskoj koncem 2015. gotovo 60% Turaka koji žive u Njemačkoj i koji su mogli birati, glasovali su za Erdogana i njegovu stranku. Tako visok rezultat Erdogan nije postigao u nijednoj drugoj europskoj zemlji. To svoje biračko tijelo je turski predsjednik znao cijeniti, pa je u Kölnu održao predizborni miting na koji su turski "gastarbajteri" autobusima dovoženi iz daleka da "dostojno" dočekaju "njihovog" predsjednika.

Ali što o Erdoganu misle mladi Turci od kojih su zapravo mnogi rođeni u Njemačkoj? Za Duygu nema nikakve sumnje kako je Erdogan pravi čovjek za Tursku. 26-godišnjakinja koju smo sa suprugom Ugurom i kćerkom i sinom zatekli pred prodavaonicom cipela nam odmah kaže: "Ja sam potpuno za Erdogana". Njen muž Ugur je u njemačkim medijima čuo i o manje lijepim stvarima koje se zbivaju u Turskoj nakon puča, pa pokušava dodati kako "ima i loših stvari". Duygu o tome ne želi niti čuti: "Mislim da je sve kako treba biti."

Puč je šokirao čitavu obitelj. Morate si uopće zamisliti kako bi to bilo kada bi se dogodilo tu u Njemačkoj, "da vojnici pucaju na zapovjedništvo policije ili na Bundestag", kaže nam Ugur.

Šutnja je zlato

Ipak, koliko je osjetljiva ta tema nam najbolje pokazuje i to što mnogi najradije uopće ne žele ništa reći. U mnogim prodavaonicama smo, na pitanje o stanju u Turskoj, čuli odgovor: "Šef trenutno nije tu" ili "imamo previše posla" - makar trgovina bila i prazna. U jednoj trgovini električnih proizvoda je šefica upravo bila zaposlena u razgovoru s jednom mušterijom dok je njen mladi kolega pristojno poslušao naše pitanje. Nakon toga baca pogled na šeficu koja smjesta prekida razgovor i oštro kaže: "Ne!" Ispričavajući se klima glavom: "Tu se ništa ne može učiniti."

Kod stanovnika Keupstraße se može razumjeti određeno nepovjerenje i zamor od novinara i medija. Upravo je tu 2004. eksplodirala bomba puna čavala, ozlijeđene su 22 osobe. Počinitelj - vjerojatno netko iz neonacističkog okružja - još nije otkriven, ali svake godine novinari na obljetnicu napada obilaze tu ulicu s uvijek istim pitanjima.

Ipak, ima ih koji misle posve drugačije o događanjima u Turskoj - ali ti u pravilu ne žele da im se ime pojavi u medijima. Na primjer jedan mladić koji u odijelu s kravatom u toj ulici prodaje usluge alternativnog ponuđača električne energije. On nam odmah kaže: "Ma Erdogan je običan prevarant!" Svi njegovi prijatelji misle tako. Naše pitanje pridonosi li Erdogan demokratizaciji Turske navodi ga na smijeh: "Ma kakvi, daleko od toga! Pa to je najobičniji diktator!" On je uvjeren je da je zapravo sam Erdogan provocirao ovaj puč protiv samog sebe. Jer cilj je postignut tako da je prigrabio još više moći.

Prodavačica koja upravo pomaže mušteriji izabrati haljinu u trgovini vjenčanica ne vjeruje da Erdogan ima svoje prste u puču. Isto tako, razumije postupak turskog predsjednika nakon puča: "Nećete otpustiti nekoga tko nije ništa učinio", objašnjava ova prodavačica otpuštanje tisuće sudaca i učitelja nakon puča.

Doduše i u njenoj obitelji ne vlada sloga o Erdoganu, priznaje nam. Na primjer, njena šogorica misli drugačije i sa smiješkom nas upućuje na ženu koja sjedi za blagajnom. "Uvijek ima razlika u mišljenju, ne možete očekivati da svi misle isto. Ali prije svega je važno da bude onako kako želi većina, a ne što govori njih nekoliko." Njena šogorica nakon toga misli da nema što reći. U svakom slučaju joj se čini da je to bolje i za njihovu trgovinu i obiteljske odnose. A možda to sad vrijedi i za čitavu Tursku.