Što nakon zatvaranja Haškog suda?

Regionalna suradnja, zaštita svjedoka suradnika i prebacivanje nadležnosti s Haškog suda na domaće sudove bile su teme Konferencije o domaćim suđenjima za ratne zločine održane u Beogradu. Konferenciju su organizirali Fond za humanitarno pravo i Balkan Investigation reporting Network, a cilj je bio, kako je rekla direktorica Fonda Nataša Kandić, skrenuti pažnju na važne promjene koje se trebaju uskoro dogoditi. Uskoro će prestati s radom Haški sud za ratne zločine, stoga je važno upozoriti na činjenicu da je status svjedoka suradnika jako loš, na prvom mjestu u Srbiji ubpozorila je Nataša Kandić. Pozvala je vlade i državne institucije da podrže suđenja za ratne zločine kao najvažniji pravni instrument za suočavanje sa prošlošću.

“U nedostatku regionalnih skupova na kojima javnost može više saznati na suđenjima za ratne zločine, želimo ovog puta upozoriti i opomenuti koliko je važna podrška javnosti u suđenjima za ratne zločine. Ukoliko se suđenja odvijaju u zatvorenim zgradama i s malim brojem novinara i malim izvještajima u medijima, ta podrška suđenjima za ratne zločine koja treba doprinijeti uspostavljanju pravde za teške povrede ljudskih prava međunarodnog humanitarnog prava u prošlosti teško da će dovesti do uspostvaljanja pravda”, istakla je Nataša Kandić.

Problemi

Među glavnim problemima u suđenjima za ratne zločine u Srbiji, Hrvatskoj, BiH i na Kosovu tužitelji, suci i predstavnici za ljudska prava istaknuli su duljinu trajanja suđenja, selektivne optužnice, prijetnje zaštićenim i nezaštićenim svjedocima, utjecaj politike na pravosuđe, U Hrvatskoj je problem, kažu oni, mali broj osuđenih pripadnika hrvatske policije i vojske, a u Srbiji činjenica da su od suda zaštićeni visoki časnici vojske i policije.

U BiH je problem činjenica da sudovi u zemlji ne poštuju zakon po kojem je samo Sud BiH nadležan za suđenje ratnih zločina zbog čega se vode paralelne istrage čime je smanjena djelotovornost sudova, a sam rezultat suđenja problematičan, istaknuto je na konferenciji.

Zamjenik tužitelja za ratne zločine Srbije Bruno Vekarić je za procesuiranje ratnih zločina ključnim istaknuo sprječavanje načela nekažnjivosti kroz instutucionalno postupanje, utvrđivanje pravosudne istine i regionalnu suradnju. Prema njegovom mišljenju, jedan od većih problema je onaj zaštite svjedoka koji su ključni u postupku za ratne zločine. Istovremeno je skrenuo pažnju da Srbija u ovom trenutku nema dovoljno kapaciteta da svjedoke zaštiti na adekvatan način.

Vekarić je, govoreći o regionalnoj suradnji pomenuo da BiH i Srbija upravo usaglašavaju prijedlog Sporazuma o suradnji dvaju Tužilaštava, ali konkretnih rezultata još nema.

 

Na sljedećoj stranici: Zastrašivanje svjedoka

 

U ime Tužilašteljstva BiH govorio je Ibro Bulić koji je rekao da je važno da pravosudni organi u regiji razmjenjuju iskustva kako bi se izbjegli problemi u procesuiranju ratnih zločina.

"Problem je pitanje nadležnosti, pribjegava se suđenjima za 'sve i svašta', neki od regionalnih sudova sude po principu univerzalne nadležnosti bez obzira na to gdje je počinjen zločin, o čijem se državljanu radi", rekao je Bulić.

Jasmina Domagić iz Hrvatskog državnog tužiteljstva rekla je da je Hrvatska počela preispitivati optužnice podignute poslije okončanja ratnih sukoba, da situacija nije toliko dobra, ali da se primjećuju pomaci. Navela je da se po novom zakonu više ne može suditi osumnjičenima u odsustvu. Na opasku Zorana Pusića iz Građanskog odbora za ljudska prava da još niko nije osuđen za ratne zločine iz Oluje, istakla je da su procesi u tijeku.

Zastrašivanje svjedoka

 

Na jednoj od rasprava sudionici su bili i svjedoci insajderi, pripadnici vojske i policije koji su, nakon demokratskih promjena u Srbiji, odlučili progovoriti o ratnim zločinima kojima su prisustvovali, jer su smatrali da se klima u državi promijenila. Međutim, sva trojica danas kažu da su sebi od života napravili pakao, da se ništa nije promijenilo i da je u svemu najgore prema njima postupalo Tužiteljstvo za ratne zločine, jer čim su dali iskaz u malim mjestima gdje žive znalo se šta su učinili.

Također, Jovan Golubović, Slobodan Stojanović i Boban Zlatković tvrde da je Jedinica za zaštitu svjedoka tu, ne da štiti, nego da plaši svjedoke. "Kad sam dao iskaz kao načelnik policije o onomu što sam vidio, a bio sam na svim ratištima, za taj iskaz se saznalo u Leskovcu odmah i počele su mi stizati prijetnje. Zbog obitelji sam pristao ući u program zaštite svjedoka, ali se ispostavilo da je to bila pogreška jer sam ta četiri mjeseca preživio pakao. Četiri mjeseca mene su pripadnici Jedinice nagovarali da promijenim ili povučem iskaz. Na kraju su me izbacili iz programa. Čak su mi laptop ukrali”, kazao je Slobodan Stojanović.

Sva trojica su svjedoci, prema njihovim riječima, strašnih zločina, od silovanja do ubistava civila, pa i djece. Stojanović je napomenuo da ima mnogo dobrih policajaca koji bi progovorili o zločinima koje su vidjeli, ali da se me usude jer su shvatili da ih država neće zaštiti.

“Ja sam postao policajac osamdesetih godina, u Titovo vrijeme. Tada sam se zakleo da ću uhićivati lopove,kriminalce i ubojice. Ja se toga držim i danas. Ne mogu prešutjeti zločin koji sam vidio”, istaknuo je.

Golubović, Stojanović i Zlatković su istaknuli da žive jako teško, da su šikanirani u svojoj sredini, da im maltretiraju porodice. Zlatković, inače bivši pripadnik Specijalne antiterorističke jedinice, sam je izašao iz programa zaštite svjedoka, svoj današnji život nazvao je “golgotom” i istakao da mu Jedinica za zaštitu svjedoka odbija vratiti osobne dokumente.

Na jednodnevnoj konferenciji je bilo govora i o radu domaćih sudova i tužiteljstva nakon prestanka rada Međunarodnog suda za ratne zločine u Hagu. Jedan od zaključaka konferecije je da je situacija s procesuiranjima okrivljenih za ratne zločine bolja, ali da taj proces još uvijek ne ide dovoljnom brzinom. Svim zemljama bivše SFRJ zajedničko je da su žrtve još uvijek u zapećku, u drugom planu, dok su prave zvijezde zapravo ratni zločinci koji se u svim zemljama smatraju herojima.

Autorica: Žarka Radoja, Beograd

Odg. ur: Snježana Kobešćak