Što povezuje Kinu, Ujgure i Tursku?

Cjepivo protiv koronavirusa je stiglo i u Tursku. Riječ je o cjepivu iz Kine. Stiglo je s više od dva tjedna zakašnjenja. Seyit Tümtürk smatra da to nije slučajnost i u tome vidi političke razloge. Tümtürk je jedan od oko 50.000 Ujgura u Turskoj.

On se politički angažira za svoju etničku skupinu. Smatra da kašnjenje ima veze sa Sporazumom o izručenju između dviju zemalja koji bi mogao utjecati na Ujgure: "Trenutak ratificiranja ovog Sporazuma o izručenju i mjerama protiv terorizma između Turske i Narodne Republike Kine je naravno vrlo sumnjiv. Kina ga je ratificirala upravo u trenutku u kojem je u Tursku trebalo stići kinesko cjepivo protiv korone. Je li Kina iskoristila cjepivo kao adut da izvrši pritisak na Tursku", pita se on.

Zabrinutost zbog položaja Ujgura

Tümtürk nije jedini koji je zabrinut. Društvo za ugrožene narode upozorava da bi Ujguriu egzilu mogli biti deportirani u Kinu ako Turska, kao što se navodno zahtijeva, ratificira Sporazum. Obje zemlje su Sporazum potpisale još 2017. godine, ali on u Turskoj još nije stupio na snagu.

Ova njemačka nevladina organizacija za ljudska prava strahuje da će se turska vlada obratiti Kini zbog gospodarske krize u zemlji. I Ujgur Tümtürk smatra da se Turska okreće od Zapada i orijentira prema Rusiji i Kini. S obzirom na to teško je kritizirati, kaže on.

Nakon izvještaja o kampovima za preodgoj Ujgura u Kini bilo je mnogo međunarodnih kritika. Kina kampove predstavlja kao jednu vrstu internata u kojima Ujguri u dobrim uvjetima mogu između ostalog učiti kineski. Ujgurka Gülbahar Celil živi u Istanbulu, skupa s 20.000 svojih sunarodnjaka. Ona je bila u jednom takvom kampu i kaže da su svaki tjedan bili prinuđeni pisati da su zahvalni kineskoj vladi i da dobivaju dobru hranu. U stvarnosti su, kako kaže, bili u smrdljivim ćelijama, koje su imale video nadzor, bez grijanja i uvijek gladni.

2009. godine je turski predsjednik Erdogan s obzirom na takve okolnosti govorio o genocidu nad Ujgurima i zauzeo se za njih. Seyit Tümtürk je imao i direktan kontakt s Erdoganom. On je odrastao u Turskoj. Nikada nije živio u Kini ili bolje rečeno u Istočnom Turkestanu, domovini Ujgura. Narodna Republika Kina tu regiju službeno naziva Ujgurskim autonomnim područjem Xinjiang.

Ujguri između Turske i Kine

Roditelji Seyita Tümtürka su morali pobjeći još 1960. godine. On sam je u međuvremenu predsjednik Nacionalne skupštine Istočni Turkestan, kojem pripadaju ujgurske organizacije iz 20 zemalja. I on je zabrinut zbog ponašanja turske vlade: "Posljednje dvije godine postoje krugovi koji pitanje Istočnog Turkestana između Turske i Kine povlače tamo-vamo poput crnog Petra - kao da su Ujguri netko tko kvari odnose između Turske i Kine. Smatram da je predsjednik Erdogan prevaren lažnim informacijama kako bi kod njega nastao negativan dojam", kaže on.

Život u egzilu više ne djeluje sigurno. Ruka kineske tajne službe stiže navodno i do Turske. U studenome prošle godine je navodno izvršeno ubojstvo jednog Ujgura u Istanbulu, izvještava Društvo za ugrožene narode. Tümtürk poznaje taj slučaj. "Sasvim je moguće da kineska tajna služba provodi takve akcije, kako bi uklonila ljude koji se ne prilagođavaju sustavu. Mi stalno slušamo o ljudima koji nestaju bez traga", kaže on.

On je međutim čvrsto uvjeren u to da Ankara neće ratificirati Sporazum o izručenju:"Ljudi iz Istočnog Turkestana su kako etnički tako i religijski povezani s Turskom. Istočni Turkestan je regija s kojim se identificiraju i za koju se osjećaju odgovornima. Ako Turska ratificira jedan takav sporazum, to bi dovelo do velikog negodovanja turske javnosti. Nijedna politička vlast to ne može izdržati. Već sada postoje žestoke kritike oporbe." Primjerice Yurter Özcan, iz oporbenog CHP-a je u jednom intervjuu obećao da će njegova stranka pokušati spriječiti ratifikaciju Sporazuma u turskom Parlamentu.

Ujguri bježe i iz Turske

Protekle dvije do tri godine je najmanje 3.000 do 4.000 Ujgura pobjeglo iz Turske u europske zemlje, kaže Tümtürk: "Ja sam ne mislim na to da bilo gdje odem. Uvjeren sam u to da borba u Istočnom Turkestanu na najbolji način može biti vođena iz Turske. Može biti da Turska danas iz gospodarskih razloga njeguje dobre veze s Kinom i da se ne brine toliko o ljudima iz Istočnog Turkestana kako mi to očekujemo. No ako postoji ijedna zemlja koja nas prima, onda je to Turska. Mi nismo izgubili našu vjeru u to."

Do sada nije poznat termin za glasanje u Parlamentu o Sporazumu o izručenju. Seyit Tümtürk je siguran da do toga neće ni doći.