Što se događa kada sinovi dobiju računalo?

Avni, Faruk i Cevat Yerli su, kao i svi njihovi vršnjaci u tim danima, željeli računalo u svojoj sobi. I obrazloženje Avnija zvuči dobro poznato svim roditeljima. "Naravno da nas je zanimala tehnika i naši su nam roditelji kupili računalo pod izlikom da će nam koristiti za školu. No, uglavnom smo se igrali."

Otac obitelji koji je 1975. u bavarsko mjestašce došao iz Turske, nije mnogo znao o računalima - ali je i on već tada tvrdio kako "sve što je digitalno, ima budućnost". Sigurno nije niti slutio, koliko je u pravu i koliko će to promijeniti život i njegove obitelji. Dva starija sina su tada još studirala - jedan je želio postati inženjer, a drugi ekonomist. Treći, Cevat je još bio učenik - i upravo je on najviše vremena provodio za računalom.

"Sad je postalo ozbiljno!"

Ali nipošto nije "gubio vrijeme", kako mnogi roditelji misle o svojoj djeci pred ekranima: već 1997. je pokrenuo web-stranicu Crytek.com gdje su se počeli okupljati programeri i dizajneri video-igara iz čitavog svijeta. Ubrzo se stvorila ideja o kreiranju vlastite igre - ali i prije desetak godina je za taj poduhvat trebalo novca - mnogo novca. Čak i više od 70 tisuća dolara, koliko su dobili od proizvođača grafičkih kartica Nvidia. Zato su trebali partnera i krenuli su na razgovor sa Yvesom Guillemnotom, šefom francuske tvrtke igara za računala Ubisoft. Avni Yerli se dobro sjeća tog prvog poslovnog puta - jer su braća tada jedva nešto znala o sklapanju poslovnih ugovora - ono što su znala, pročitali su na internetu.

"Krenuli smo u Pariz, doista smo sjeli u naš auto - to je deset sati vožnje. Tamo smo imali pregovarački maraton koji je potrajao osam ili devet sati, onda smo potpisali ugovor i potom smo opet sjeli u auto i krenuli nazad, u Coburg. Na putu natrag nam je postalo jasno - sada moramo stvoriti igru, ovo je sada ozbiljna stvar."

Uspjeh složne braće

Braća su shvatila i još jedno: ovaj poduhvat moraju izvesti zajedno. Avni je dao otkaz u projektnom uredu u kojem je radio, Faruk je otišao iz propagandne agencije gdje je našao posao, a Cevat je i definitivno preselio pred ekran računala. Ali čak niti 700 tisuća eura koliko su dobili od Ubisofta nije bilo dovoljno. Braća su i dalje, na svim stranama, tražili novac - ali pod jednim uvjetom: njihova tvrtka mora ostati njihova, nitko im ne smije zapovijedati, što će raditi. Ali nakon četiri godine rada i nevolja, priča o braći Yerlis se pretvorila u pravu priču o uspjehu.

Jer 2004. se u prodavaonicama pojavila igra Far Cry koja je oduševila ne samo igrače, nego i žirije brojnih časopisa. Konačan trošak je bio oko pet milijuna eura, ali sav trud se isplatio. Iako se i dalje slušaju kritike zbog krvoločnih prizora, prodano je 2,7 milijuna primjeraka ove igre. Tri godine kasnije slijedi nova igra, Crysis čiji je razvoj koštao već 15 milijuna eura.

Primjer "novog njemačkog gospodarskog čuda"

I sama tvrtka sinova turskog useljenika, Crytek je postao gigant: iz uspavanog bavarskog gradića su preselili u Frankfurt gdje samo ovdje zapošljavaju 300 suradnika - iz čak 40 zemalja, tako da svi govore engleski. Još je toliko suradnika u studijima u Nottinghamu, Kijevu i Budimpešti. Proizvodnja igara za računala je golem posao, još i veći nego snimanje igranog filma. Zato je i budžet za slijedeću igru, Crysis 2 koja će se pojaviti ove zime, čak dvostruko veći od prve inačice i sigurno će premašiti 30 milijuna eura.

Ali braća Yerli su ostala zajedno: ekonomist Faruk se brine za svakodnevne poslove, inženjer Avni organizira strategiju. Najmlađi, Cevat se i dalje bavi razvojem, ali ipak želi i on završiti fakultet. Za sada jedva ima vremena dići glavu s računala - jer ima previše posla. Promet Crysofta je prošle godine bio oko 60 milijuna eura, a gospodarstvenici i političari ne prestaju kucati na vrata da bi vidjeli primjer nove vrste njemačkog gospodarskog čuda.

Autor: Peter Klaiber (aš)

Odg.ured: Željka Telišman