Štrajk tek načeo probleme

Dacia se u Njemačkoj reklamira oglasima poput onog na kojem je slika ovjesa Porschea i čitav rumunjski automobil: naslov ukazuje kako za istu cijenu možete birati između samo jednog točka njemačkog sportskog vozila ili čitavog automobila Dacia. Obzirom da Renaultova podružnica ostvaruje dobit i da je prošle godine sa pokretne trake u rumunjskom Pitestiju izašlo 230 tisuća vozila Dacije, jasno je i tko plaća cijenu: zaposleni sa plaćama koje se ne mogu niti usporediti sa europskim prosjekom.

"Jeftini" na ograničeno vrijeme

Ali to se mijenja: nije Renault jedini koji je pohitao u "nove" zemlje Europske unije kako bi spustio troškove proizvodnje. Isprva to izgleda kao poduhvat u kojem svi profitiraju. Čak i rumunjski sindikat je morao priznati kako su plaće u Daciji i prije štrajka bile dobrih dvadesetak postotaka iznad prosjeka u toj zemlji. Ali sve u svemu, to je bilo tek oko 500 eura što je u odnosu sa kolegama u Europi još uvijek smiješno. Baš zato jer je i u Rumunjskoj tvrtkama sve teže pronaći kvalificiranih radnike, Renault i Dacia su pristale na povišicu od oko 90 eura isplativo od ovog siječnja i onda još godišnju premiju koja neće biti manja od 900 leia - nešto više od 250 eura.

Analitičari redom ukazuju kako su takve "jeftine" zemlje unutar Europske unije samo prolazno razdoblje i kako će i tamo plaće rasti do manje ili više, europskog prosjeka. Utoliko koncerni moraju unaprijed računati ili da u tom vremenskom okviru nadoknade sve investicije koje su uložili u novi pogon - i Dacija je proširila kapacitete kako bi ove godine proizvela čak 350 tisuća vozila, ili da drugi gospodarski čimbenici - blizina tržišta i mogućnost prilagođavanja zahtjevima koje kupci postavljaju, transportna povezanost i sve ostalo - opravdavaju takve investicije. Alternativa jest - kada i Rumunjska postane preskupa, preseliti pogon još istočnije.

Karavana ide dalje

To se već uvelike događa. I Renault - ali i na primjer Volkswagen otvaraju pogone u Rusiji iz kojih se čuje kako tamo vladaju uvjeti iz doba kapitalizma 19. stoljeća. Čak i ne toliko po plaćama: nadzornik kvalitete na traci Avtoframosa - koji je nekad proizvodio poznate Moskviče a danas je također pod upravom Renaulta, zarađuje oko 550 eura na mjesec. Ali: Moskva je u međuvremenu postala jedan od najskupljih gradova na svijetu i utoliko je i takav prihod jedva dovoljan za život. Povrh toga jedva da itko ima stalno radno mjesto nego su za trakom uglavnom sve radnici na određeno vrijeme. Kako opisuje "Spiegel Online", ukinuta je i kantina za radnike - navodno je službenicima smetala njihova nazočnost. Sada imaju odvojenu prostoriju sa golim stolovima i jednom mikrovalnom pećnicom u kutu. Hrana im se dovozi izvana ali pribora za jelo nema - moraju ga donijeti sa sobom od kuće. Sindikati praktično ne postoje - uprava je čak uklonila oglasne ploče sindikata. Nesreća na radu se "ne smije" dogoditi - nedavno se jednom radniku razlio spremnik sa opasnim razređivačem i gotovo se otrovao od para te tekućine. Liječniku je "savjetovano" da to uopće ne proglasi nesrećom na radu. Ruski Renault je doduše u međuvremenu objavio kako "istražuje" ovaj slučaj ali i zanijekao kako otežava rad sindikata.

Štrajkače se plaši ali štrajkovi uspijevaju

Ipak: ako se i organiziraju prosvjedi, prosvjednici mogu biti sigurni da neće nedostajati niti milicije niti osoba koji kamerama snimaju sve prisutne. Sa druge strane, to dovodi do eskalacije radničkih prosvjeda. Prošle godine su u Sankt Petersburgu u tvornici Forda nezavisni sindikati organizirali najveće prosvjede od raspada Sovjetskog saveza. Štrajk je trajao puna četri tjedna - i radnici su uspjeli u svojim zahtjevima: tek kada su dobili povišicu od dvadesetak postotaka, Fordovi "Focusi" su opet počeli silaziti sa pokretnih traka.