Žrtve stečaja Lehman Brothersa se brane

Novac je nestao, klijenti se osjećaju prevarenima i ostavljenima na cjedilu. No, oni se ne misle samo tako predati. Na internetskoj stranici "Lehmanschaden.com" ulagači organiziraju demonstracije i okupljanja. Jedno od njih održava se svakog drugog četvrtka u posebnoj prostoriji gostionice "Pütz" u centru Kölna. Za dugačkim drvenim stolovima sjedi 25 gostiju. Svi su oni izgubili novac uslijed propasti američke banke Lehman Brothers.

Berthold, koji i organizira ova okupljanja, pozdravlja dvoje novih članova. Maria je ovdje prvi put i priča čovjeku pored sebe o tome što ju je snašlo. Ona je po preporuci financijskog savjetnika iz svoje banke uložila u Lehmanove certifikate 20.000 eura i - ostala bez njih. Ti su joj certifikati preporučeni tek u travnju. "Već tada je očito mnogima bilo poznato da je stanje u Americi vrlo loše, no naš nam savjetnik to nije rekao. On nam je te certifikate prodao kao sigurne i unosne i mi se nismo dalje raspitivali", priča Maria.

Ozbiljni ljudi, a ne špekulanti

Ostali s razumijevanjem klimaju glavom. Njihove su priče slične. Skoro svi su stariji od 60 godina, nitko od njih nije ulagao kako bi špekulacijama na brzinu zaradio novac. Umirovljenik Klaus pokazuje formular od deset stranica koji je ispunio kod svoje banke i iz kojeg proizlazi da je konzervativni ulagač. Unatoč tome, njegov mu je financijski savjetnik prodao krajnje riskantne vrijednosnice kao solidnu investiciju.

Klaus već dva mjeseca dolazi na sastanke ove skupine, koja je organizirana preko internetskih foruma. Njemu je, kako kaže, najvažnije da javnost vidi da se ne radi o skupini hladnokrvnih špekulanata, nego o ozbiljnim ljudima koji su ono malo ušteđevine željeli sigurno uložiti. "To je tema o kojoj banke drugačije izvještavaju. Sjetite se gospodina Koppera, bivšeg šefa Deutsche Banka, koji nas je okarakterizirao kao špekulante, što mi svi stvarno nismo", ljuti se Klaus.

Umirovljenik s iskustvom

Nakon što je svatko dobio naručeno pivo, Berthold vadi papir iz džepa svoje karirane košulje. Vidi se da ima iskustva u radu s ljudima. On je naime nekad radio u organizaciji za zaštitu potrošača, a danas je umirovljenik, organizira i vodi ove sastanke. "Imamo mnogo posla, čak vrlo mnogo", kaže Berthold. On izvještava da je telefonski razgovarao s gospodinom Schickom, predstavnikom stranke Zelenih za financijsku politiku, koji je izrazio zanimanje za njihov problem. Berthold je razgovarao i s gospodinom Remmelom, zastupnikom Zelenih u pokrajinskom parlamentu, koji je pak obećao da će se o tom pitanju voditi računa pri donošenju zakona.

Nakon što je Berthold završio svoje izvješće, svi počinju govoriti u isti glas. Klaus dijeli letke koji bi trebali biti naljepljeni po gradu. Na njima piše: "Jeste li i Vi izgubili novac u stečaju Lehman Brothersa? Samo zajednički možemo ostvariti svoja prava. Pridružite nam se." Sudionici sastanka uzimaju letke.

Kako dokazati krivicu bankarima?

Skoro nitko više ne sluša. Za stolovima se vode razgovori u manjim grupicama. Raspravlja se o šansama za zajedničku tužbu. Temeljna ideja je da se bankama dokaže kako su svoje klijente nagovorile na riskantna ulaganja, mada su oni željeli sigurne investicije. Klaus moli sve nazočne da iduži put donesu osobnu dokumentaciju, a potom izvještava o sastanku s jednim odvjetnikom kojeg želi pozvati na idući zajednički sastanak. Odvjetnik je, kako prenosi Klaus, objasnio da ulagači imaju tri godine vremena nakon kupnje certifikata i da tek onda ističe rok za tužbu.

Berlusconi Talijanima obećao povrat novca

Klaus još nije završio, no ostali za stolovima već počinju međusobne rasprave. Berthold bespomoćno gleda u strop i s nevjericom klima glavom, a onda se okreće nazočnima i uzdiše: "Ovo je vrlo naporno, no to me ohrabruje i pomaže nam za dalje. Političari nas počinju slušati, čak nas se i naziva. Mi smo na dobrom putu. Kad samo pomislite da je u Italiji ovaj problem Berlusconi proglasio svojom brigom. Tamo ljudi dobivaju odštete, a u Njemačkoj se ništa ne događa." I zato će ova skupina tako dugo prosvjedovati i tužiti dok ih netko ne sasluša i vrati im novac. Nešto prije ponoći počinju se dizati prvi sudionici i odlaze kućama. Ostali naručuju još jedno pivo i nastavljaju raspravu o tome kako bi bilo najbolje pokazati bankama da ih se ne može samo tako jednostavno prevariti i - zaboraviti.