Magarac kao turistički brend u Crnoj Gori

Tvrdoglavost je osobina, koja se osim za ljude, najčešće vezuje za magarce.Ovih životinja je nekada bilo na hiljade u Crnoj Gori kada su, uz konje, činile glavnu pomoć ljudima u obavljanju svakodnevnih poslova. Kada je došlo savremeno doba, jednostavno su postali višak koji nikome ne treba. Ipak, zahvaljujući tvrdoglavosti i neobičnoj viziji zaljubljenika u životinje Darka Saveljića, na sreću, neće nestati.

Saveljić je prije 4 godine, u selu Martinići blizu Podgorice, otvorio prvu farmu magaraca u Crnoj Gori, za koju se ubrzo pročulo širom Evrope i svijeta. Sakupio je magarce koji nikome nisu potrebni, ali i stare i onemoćale magarce i pružio im jedinstveno utočište u kojem neće morati da nose, vuku ili tegle.

Cilj je bio zaštita magaraca

„Prvi cilj farme je zaštita magaraca od izumiranja jer je magarac dio crnogorske kulturne i prirodne baštine", počinje svoju priču Saveljić, dok hrani magarce, koji se zbijaju jedan do drugog i žvaću sudansku travu, jednu od svojih omiljenih poslastica.

Saveljić kaže da je danas u cijeloj Crnoj Gori ostalo svega 150 magaraca pa su oni postali jedna od najugroženijih vrsta u državi. „Ipak, uspjeli smo da spriječimo njihovo izumiranje", kaže Saveljić, objašnjavajući da je na farmi trenutno 40 magaraca i magarica, od čega se 15 i rodilo na farmi.

Magarci su ovdje svoji na svome, u bukvalnom smislu te riječi. Ne moraju ništa da rade, slušaju klasičnu muziku i svaki ima ime. Daleko od civilizacije, koja ih je pregazila, našli su svoj mir a farma je vrlo brzo postala turistička ali i medijska senzacija.

Plaća se u naturi

„Skoro 60 hiljada ljudi do sada je posjetilo farmu. O njoj su pisali i najveći svjetski mediji. Postala je dio najpopularnijih svjetskih turističkih vodiča kao što su Lonely Planet i Trip Advisor a nedavno je i Ryan Air preporučio kao jednu od 11 destinacija koje treba posjetiti u okolini Podgorice", ponosan je Saveljić.

Neobična farma je otvorena nedjeljom a ima i neobične ulaznice. Naime, umjesto novca, posjetioci donose hranu: kilogram jabuka ili šargarepa, kojima hrane životinje.

Tokom radne sedmice, organizuju se posjete škola i vrtića pa farma ima i važnu edukativnu ulogu. No, od svega je možda najvažnija njena humana komponenta: naime, farma je besplatna za djecu sa problemom autizma i djecu u invalidskim kolicima, kojima je omogućeno terapijsko jahanje magaraca koje stimuliše njihove mišiće.

Otvoren i muzej magarca

Ponuda je prije nekoliko dana obogaćena otvaranjem prvog Muzeja magarca. Nalazi se na otvorenom, odmah pored farme a tu je i novi Centar za posjetioce.

„Želio sam da pokažem posjetiocima sve sprave koje su ljudi ranije koristili u poljoprivredi a koje su vukli magarci. Nazvao sam ga Muzej magarca ali da magarci znaju da pričaju, ovo bi nazvao Muzejem terora nad magarcima jer sve ovo što su oni vukli i nosili, nije bilo lako", priča Saveljić dok nam pokazuje stare plugove, sijačice i kosilice od prije Drugog svjetskog rata.

Jedan od najvrijednijih muzejskih eksponata je plug sa dva raonika, koji su vukla dva magarca ili jedan konj. Njemačke je proizvodnje a sačuvana je i pločica sa njemačkim natpisom. Tu je i jedan vojni samar, u kom su magarci nosili granate italijanskim vojnicima.

U priči o magarcima kroz istoriju nezaobilazna tema je i ljudsko shvatanje magarca koji se najčešće prikazuje kao tvrdoglava ili glupa životinja. Saveljić, ipak, kaže da su magarci samo tvrdoglavi a daleko od toga da su glupi.

„Magarac, jednostavno, ponekad ne želi da radi ono što vi želite da radi. Ljudi to nazivaju tvrdoglavošću ali magarac samo ne želi da bude magarac", kaže Saveljić. 

Vlast ignoriše turističku atrakciju

Sakupljanje magaraca i briga o njima uopšte nije jeftin sport. Farma je prve dvije godine radila uz velike troškove ali je onda postala samoodrživa. Novac dolazi od prodaje magarećeg mlijeka koje je nadaleko poznato po ljekovitim svojstvima. Zato što ga magarice daju veoma malo, litar je prilično skup i košta 50 eura. Od magarećeg mlijeka Saveljić pravi i razne kreme za njegu i liječenje kože.

Ono što je čudno u ovoj priči je činjenica da ovakva farma nije dobila nikakvu podršku ni lokalne ni državne vlasti u Crnoj Gori. Farma se nalazi u opštini Danilovgrad a do nje ne postoji asfaltirani put. Nijedan gradonačelnik Danilovgrada u protekle 4 godine niti bilo ko iz Ministarstva turizma nije nikad došao na farmu niti se interesovao za nju, kaže Saveljić ali ne želi to posebno da komentariše.

„Niti tražim pomoć niti je dobijam. Farma je popularna u Crnoj Gori i van države ali je najmanje popularna u opštini Danilovgrad. Da je ovakva stvar napravljena u Njemačkoj, vjerujem da bi Angela Merkel smogla snage i izdvojila 5 minuta da je posjeti", ironičan je Saveljić.

On posebno insistira da ovo nije samo privatni biznis već nešto mnogo više.

„Glavna misija farme je zaštita magarca. Farma je napravljena od recikliranih materijala pa promoviše reciklažu i zaštitu prirode. Takođe, od magarica dobijamo mlijeko koje je rijetko i skupo ali polovinu mlijeka doniramo oboljelima od najtežih bolesti. Takođe, besplatno doniramo đubrivo i podstičemo mlade poljoprivrednike. I naš novi Centar za posjetioce je potpuno besplatan za organizovanje radionica i seminara i za sve dobre ideje za zaštitu prirode. Dakle, niko me ne može optužiti da je samo u pitanju privatni biznis", poručuje Saveljić.       

Njemci glavni gosti

Osim domaćih, brojni su i strani turisti koji su posjetili farmu u Martinićima. Dominiraju Njemci i to, kaže Saveljić, zahvaljujući jednom dokumentarnom filmu koji je prikazan na njemačkoj televiziji a u kome su prikazane sve turističke atrakcije Crne Gore, među kojima i farma magaraca.

„Kad dođu ovdje, oni se oduševe jer je farma potpuni minimalizam. Siguran sam da čovjek iz Berlina ili Frankfurta koji dođe ovdje, ne može ovo da doživi u Njemačkoj", tvrdi Saveljić. 

On zato ide dalje pa je napravio i dva apartmana za izdavanje. Ne krije da su projektovani uglavnom za njemačko tržište.

„To je novi vid turizma – seoski turizam sa radnom terapijom. Turisti će ovdje da dođu, da rade na farmi, kupe sijeno, hrane magarce i za to još da plate. Dakle, oni neće tu da rade cijeli dan i da budu robovi, nego da budu po par sati i druže se s magarcima a potom da idu na more ili druge destinacije a ovo da im bude baza", objašnjava Saveljić i dodaje da već ima interesovanja iz Njemačke.

Ko se zadnji smeje...

Na naše pitanje – da li zaista vjeruje da će ljudi doći da rade na farmi i da za to plate, pošto je to naučna fantastika, makar kad su u pitanju Crnogorci, Saveljić, po struci ornitolog, daje jednu uspješnu paralelu:

„Kada sam prije 20 godina govorio da će strani turisti dolaziti u Crnu Goru samo da posmatraju ptice, ljudi su mislili da sam lud. Sada, svakog dana imate po 200 ljudi koji na ulcinjskoj Solani voze bicikla i posmatraju flamingose", zaključuje Saveljić.  

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android