Otrov je u tumačenjima
30. novembar 2017.
Optuženi u slučaju „Prlić i drugi“ pravosnažno su osuđeni za teške ratne zločine, među kojima i udruženi zločinački poduhvat radi stvaranja etnički čiste „Hrvatske republike Herceg-Bosne“. Kada je čuo presudu, bivši načelnik Glavnog štaba Hrvatskog vijeća obrane (HVO) general Slobodan Praljak oduzeo je sebi život ispijajući otrov u sudnici. Regionalni mediji su ovaj čin uporedili sa samoubistvom Hermana Geringa u Nirnbergu 1946. godine.
Brojne reakcije i na društvenim mrežama pokazale su koliko je prostor bivše Jugoslavije opterećen ratnom prošlošću. Jedni su veličali ratne zločince i njihovu tvorevinu Herceg-Bosnu, a drugi pozivali na dostojanstvo i suzdržavanje od dela koja bi mogla razbuktati međunacionalnu mržnju. Komentarišući samoubistvo generala Praljka, novinarka Željka Vilhelmine Poloni je na svom Fejsbuku napisala: „Lakše je izgleda živeti sa zločinom, nego sa kaznom.“
Bilo je i onih koji su veličali čin Slobodana Praljka, organizujući u Mostaru i Širokom Brijegu skupove podrške osuđenicima. U gradu na Neretvi ispred Doma Hercega Stjepana Kosače zastave BiH, hrvatskog naroda i HVO spuštene su na pola koplja, a stotine ljudi zapalili su sveće.
Iako je ocenio da je poslednja haška presuda „zločin prema svim predstavnicima hrvatskog naroda“, predsedavajući Predsedništva BiH Dragan Čović je pozvao na smirenost i dostojanstvo u celoj državi, posebno tamo gde je bilo sukoba između Bošnjaka i Hrvata. „Održivost BiH zavisi od statusa hrvatskog naroda. Osiguraćemo potpunu ravnopravnost hrvatskog, bošnjačkog i srpskog naroda“, rekao je Čović.
Umereni optimizam
Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović tvrdi da presuda šestorci stavlja „međunarodni pečat na tamni deo istine o razlozima stvaranja i načinu delovanja Hrvatske republike Herceg-Bosne i deo ciljeva rukovodstva Hrvatske u proteklom ratu“. No on je pohvalio drugo, „svetlo lice“ hrvatske politike, koje je uticalo da se sukobi zaustave.
Umerene reakcije ključnih političkih predstavnika Hrvata i Bošnjaka u BiH analitičari su doživeli kao „tračak nade“ da bi poslednja haška presuda mogla označiti početak pozitivnih procesa u hrvatsko-bošnjačkim odnosima. „Ovu presudu treba poštovati i niko ne treba da likuje u ovom trenutku. Nadam se da će lideri sa punom odgovornošću prihvatiti sve što je rečeno u presudi radi suočavanja sa činjenicama iz prošlosti“, kaže za DW bivši sudija i tužilac Vehid Šehić.
„Ovo nije presuda hrvatskom narodu, nego pojedincima. Prema pravilima Haškog tribunala, čak i ako se radi o udruženom zločinačkom poduhvatu, utvrđuje se individualna odgovornost, što se može videti i prema različitim kaznama koje su izrečene. Ova presuda treba da bude podloga izgradnje sasvim drugačijih, iskrenijih odnosa između BiH i Hrvatske, ali i BiH i Srbije. Bez takvih odnosa neće biti moguća borba protiv socijalne krize na ovim prostorima“, kaže Šehić.
On, međutim, podseća i na problem selektivnog pristupa sudskim presudama. „Tamo gde sud nekoga oslobodi, onda se kaže da je pravilno utvrdio činjenično stanje, dok se osuđujuće odluke nazivaju političkim odlukama, kao što smo imali priliku videti i u slučaju Ante Gotovine.“
U Hrvatskoj se, ako je suditi prema burnim reakcijama i negodovanju zvaničnika u Zagrebu, većinom članova Hrvatske demokratske zajednice, već zaboravila oslobađajuća presuda izrečena Gotovini i drugim oficirima Hrvatske vojske koji su bili optuženi za zločine u operaciji „Oluja“. U Zagrebu se pre pet godina slavila odluka Haškog suda o puštanju Gotovine na slobodu, dok se danas taj isti sud naziva „političkim telom“.
Hrvatski odgovor
Posebno su oštre bile reakcije na deo presude o udruženom zločinačkom poduhvatu prema kojem se bivši hrvatski zvaničnici, među kojima i Franjo Tuđman, indirektno smatraju odgovornim za pokušaj stvaranja etnički čistih prostora u BiH. Hrvatski premijer Andrej Plenković najavio je osporavanje ovih navoda. „Vlada će razmotriti raspoložive pravne i političke mehanizme kako bi osporila određene navode iz presude“, najavio je Plenković, podsećajući na zasluge Hrvatske u deblokadi Bihaća 1995. godine i saradnju između Hrvatske vojske, Hrvatskog vijeća obrane i Armije BiH u završnim vojnim operacijama.
pročitajte još o kraju rada Tribunala
Nemanja Stjepanović: Biramo da budemo iza dimne zavese
Volfgang Šomburg: Kvantni skok za međunarodno pravosuđe
Bivša ministarka spoljnih poslova Vesna Pusić, međutim, veruje da je haška presuda epilog „loše i pogrešne“ politike iz devedestih godina. „Smatram da ovim nije osuđen hrvatski narod, nego nosioci te politike koji se nalaze u Hagu.“
Hrvatski eksperti, među kojima advokat Veljko Miljević, veruju da presuda nema pravnih posledica za Hrvatsku. Stručnjaci u BiH, međutim, smatraju da Hrvatska ima razloga za zabrinutost ukoliko se u BiH bude insistiralo na novom procesu, poput onog koji je ranije pokrenut protiv Srbije.
Na pitanje može li poslednja haška presuda poslužiti kao osnov za eventualnu tužbu BiH protiv Hrvatske, Vehid Šehić odgovara potvrdno, ali napominje da bi takav proces mogao doneti više štete nego koristi. „Moramo biti svesni realnosti političkog odlučivanja u BiH. Za pokretanje jedne takve tužbe trebalo bi obezbediti saglasnost i u državnom Predsedništvu“, kaže Šehić, upozoravajući da bi taj proces mogao otvoriti novi period političke nestabilnosti u BiH i regionu.