U Užicu stao bager
Izvini što kasnim, nisam gledo tekmu kod kuće, sad sam s Vlašića. Dao nam gazda slobodan dan, al smo morali svi s onim vaterpolo kapicama kod njega na vikendici gledat. To ti se zove tim-bilding. Kad je sastavio onaj pljusak na kraju, ja sve gledam hoćel i Kolinda jednu stavit na glavu. Navuko gazda svega, mesa, pive, meze, al kako ćeš jest kad ne možeš pit, vikendica bogu iza nogu, moraš vozit nazad.
A izvini i za prošlu subotu, u petak mi rekli da imam intervenciju. Došo kući iz Crne Gore u pet, okupo se, presvuko, i za Titovo Užice. Kad sam se vratio, pitam šefa na sastanku imamo li mi prava na odmor, kaže nemate dok je sezona. Nas sve skupa u firmi ima šestorica servisera, tri ekipe po dvojica, a mašina hiljadu. Gdje god vidiš da se negdje nešto utovaruje, kopa, buši, to ti je 50% šansi da mi servisiramo. I sve ove zemlje naokolo što nisu EU, to mi pokrivamo. U Užicu stao bager. A bager kad stane u sezoni, to ti je za gazdu katastrofa. Haj što bager ne radi, nego i sve okolo stane.
Gazda me ko princa dočeko. Malo-malo pa onim svojim argatima kaže ovo je majstor Vinko, nemoj da bi ko protiv Hrvata šta srao. I svi fini, kunu se da su za Hrvatsku protiv Rusa navijali. A svaki drugi dvoglavog orla ima. Il na majici, il ga istetoviro. Popnem se ja na bager, vidim šta je crklo, sitnica neka, al ne popravljam odmah. Jebiga, moram nagurat na preko dvanest sati. Kod nas ti se teren obračunava ovako: do deset sati, imaš doručak, kolko možeš pojest za četri marke, do dvanest sati imaš pola dnevnice, dvanest i po maraka, a preko dvanest sati, dnevnica dvaestpet maraka.
Do Užica i nazad šest sati, treba još šest navuć. A osigurač zamijenit, pet minuta. Al jebi ti mene, ne znam se pretvarat. A i vruće u onoj kabini. Bager kineski, onaj najjeftiniji, nije volvo, pa da ti je ko u mercedesu. Usijo se lim, ja gola voda, a radnici u hladu, udarili po pivama, i gledaju šta ću ja presudit. Nisam ni pola sata izdržo, zamijenim osigurač, kažem gotovo, oni se krste, ne vjeruju.
Prije mene bio im jedan Slovenac, serviser iz neke slovenačke firme, imali su s njima ugovor. On kad dođe za isti kvar pola bagera rašarafi. Upregne radnike, oni hidrauliku rastave, normalno, zalije ih ulje, to poslije tri dana ne možeš oprat kolko smrdi. Oni macole, on pivu. Isto dirigent. I ja im pokažem gdje je osigurač, i kako se to mijenja, da me ne zovu opet bezveze, a oni psuju Slovenca, jebu mu sve po spisku ustaško.
Istrči gazda, on njima sve po spisku četničko, i da će im sve otkaz dat, je li on reko da se ja zovem Vinko i da se protiv Hrvata ne sere. A oni se pravdaju, ne seru po Hrvatima, nego po Slovencima. Gazda zove na ručak, a i radnicima drago da ne sjede džaba, pale bager, kreće rabota, ništa vrućina, ništa što je nedjelja, sve živnulo.
Dvanest i po maraka dnevnica. Ali dobro, plata je redovna. I to svaki mjesec. I sistematski je osiguran, samo što sam od zadnja četiri ja samo na jednom bio. Kad sam vazda na terenu. Jedino su ovi sa sprata redovni na tim sistematskim. Nas dole ima šest, njih gore trideset... Čekaj, baš da sračunam... Dvije kuharice, dvije čistačice, po jedan referent nabavke za svakog proizvođača, to je isto šest, pa noćni čuvari, dvojica, pa blagajnica, i još dvije u računovodstvu, pa onaj što fotokopira, pa sekretarica, pa dva magacionera, pa onda ovi neki što ih opština plaća, njih ne možeš ni prebrojat, kad se stalno mijenjaju, pa ima ona trojica komercijalista, što ugovaraju poslove, a sva trojica isto mirišu, kupio im šef odijela i iste losione za brijanje. A i kad ih pogledaš, to sve isto, ko da sa trake silaze, a ne s Kobiljače...
Tamo ima onaj neki fakultet, univerzitet, ko će to sad sve razlikovat. To sam čuo da se ti fakulteti zbog kafana otvaraju. Čeka student ispit, čeka rezultate, čeka konsultacije, čeka predavanja, kad digneš fakultet usred livade, nema gdje drugo čekat nego u kafani od fakulteta.
Jednom, taj mu je rođak neki, dao gazda telefon, da prima pozive, narudžbe, da vodi posao. Prije toga brdo para uložio u reklame. Nema divljeg bilborda pored ceste da nije naš broj na njemu. A rođak se ne javlja na telefon. Isključi ga, da mu ne smeta dok se igra. Misliš da ga je otpustio? A drugi, od tih što isto miriše, on piše putne naloge. Ako pozovu, recimo, iz Prizrena, on uzme i izračuna koji je put najkraći, i tim putem idemo. Sreća pa smo uzeli kedi, a ne pasata, ne bi kroz onaj klanac prošli. To da uštedimo benzin, i da ne plaćamo putarine. Biće im gazda obećo procenat od uštede na radnicima.
A bog me ubio ako on ne misli da je Zemlja ravna ploča. Zvao sam ga nekolko puta da krene sa mnom, da vidi šta je uzbrdo i nizbrdo, da vidi da nije Crna Gora ravna ko na ekranu, da vidi gdje je Rudo, a gdje Kolašin. Nema, kaže, kad od posla. U Titin vakat je bilo jedan radi, a pet sjedi. Sad pet radi, a jedan sjedi. Na plus pedeset, u kabini bagera.
Nenad Veličković redovno objavljuje kolumne na stranicama DW B/H/S.