2018. odlučujuća za Zapadni Balkan

Kada je u pitanju evropska politika proširenja  2017. godina završila se u znaku velikih očekivanja od godine, koja je pred nama. Poruke obnovljnog interesovanja i podrške evropskom putu Zapadnog Balkana stizale su iz Brisela tokom cijele 2017. godine. U martu je Evropski savjet najavio vraćanje proširenja u fokus EU. Šefica EU diplomatije Federika Mogerini je u junu pored odbrane i bezbjednosti Unije kao svoj ”drugi prioritet” postavila napredovanje Zapadnog Balkna na putu evrointegracija. Kao kulminacija ”velike priče” o proširenju, predsjednik Evropske komisije Žan Klod Junker je u septembru po prvi put izašao sa jasnom vremenskom odrednicom i najavio Strategiju o uspješnom pristupanju Srbije i Crne Gore do 2025. godine.

”Sljedeća godina je vrlo važna za region. EU je pojačala svoj angažman na Zapadnom Balkanu sa svim partnerima u regionu. U tom smislu očekuje se jači angažman od strane tih partnera u oblasti reformi”, zvaničan je stav Komisije. Ovakve poruke iz Brisela doživljavaju kao pozitivan signal i promjena monotonog tona procesa evrointegracija. Napravljena je razlika, za sad samo na riječima, u odnosu na godine kada je EU bila zaokupljena svojim problemima, a ne Balkanom, kada je došlo do pojačanog uslovljavanja procesa evrointegracija, na godine u kojima su zemlje članice često svoja unutrašnja pitanja reflektovala kroz negativan stav prema proširenju, ali i na često bezvoljan Zapadni Balkan, koji je gubio vjeru u to da EU zaista želi da ih vidi u svom klubu.

”To što je sad Evropska komisija najavila novu strategiju i glavni okvir za pristupanje najnaprednijih zemalja kandidata, i to što zemlje članice koje će u narednom periodu predsjedavati Savjetom EU favorizuju temu proširenja, sve to je dobra promjena tona koja može da doprinese pojačanim reformskim naporima u regionu i to kako u društvu tako i na političkom nivou”, kaže za DW Korina Stratulat iz Centra za evropsku politiku u Briselu.

Velika očekivanja i moguća razočarenja

U Briselu već postoji raspored posvećen Zapadnom Balkanu za 2018. godinu. Već početkom februara Evropska komisija izlazi sa "strategijom proširenja". Iako je od predsjednika Junkera najavljena kao "Strategija za ”pristupanje Srbije i Crne Gore od 2015”, Strategija će obuhvatiti svih šet zapadnobalkanskih partnera koji se nalaze u procesu evrointegracija. Nezvanično, Komisija u tom dokumentu predviđa 2025. godinu kao godinu mogućeg pristupanja Srbije i Crne Gore EU, kandidatski status za BiH do kraja 2019. godine i ”zamah u pregovorima o članstvu” Albanije i Makedonije, ukoliko Tirana sprovede pet reformskih prioriteta, a Skoplje riješi problem imena sa Grčkom. Evropski zvaničnici naglašavaju da bi to bio put kojim bi zemlje Zapadnog Balkana napravile nepovratne korake na putu pridruživanja Uniji. Poznavaoci balkanskih prilika kažu da se očekivani ”nepovratni koraci” zapadnobalkanske šestorke prvenstveno odnose na demokratiju, vladavinu prava i otvorena bilateralna pitanja, uključujući i pitanje državnosti.

”Niti jedna od tih oblasti nije laka i biće intersantno vidjeti kako je Brisel tačno predvidio da dođe do napretka u regionu u tim oblastima odnosno šta će se u novom pristupu razlikovati od već postojećeg insitiranja na istim tim pitanjima i po kojim standardima će EU sada mjeriti napredak u tim oblastima”, objašanjava Stratulat u razgovoru za DW.

U Centru za evropsku politiku (EPC) kažu da se, kada se govori o planovima politike proširenja EU, u obzir moraju uzeti dvije stvari: prva da na nju ne utiču samo namjere Evropske komisije, koje će se naći u Strategiji već da su zemlje članice te koje mogu u svakom trenutku, u zavisnosti od nepredviđenih spoljnih i unutrašnjih okolnosti, ubrzati ili usporiti proces evrointegracija regiona. Druga stvar na koju upozoravaju analitičari jeste činjenica da davanje vremenskog okvira može da posluži kao podsticaj, ali i da bude kontraproduktivno u slučaju pogrešne procjene vremena potrebnog za sprovođenje pojedinih komplikovanih reformi na Balkanu.

”Cilj proširenja jeste da se zemlje, koje žele članstvo, transformišu u ”dobre članice” koje imaju održivu i funkcionalnu demokratiju i ekonomiju i kao takve budu u mogućnosti da doprinesu Uniji. Ako postavljanje datuma ide na štetu tog cilja, to će donijeti više štete nego koristi ne samo politici proširenja već i zemljama u procesu evrontegracija”, upozoravaju u EPC.

Gdje smo i kako dalje?

I dok Brisel još vaga svoju "Strategiju za zemlje regiona", svaka od tih zemalja za sebe,već ima svoje planove i pozicije. Crna Gora, kao ubjedljivi lider u procesu pristupnih pregovora, smatra da je sa 30 otvorenih pregovaračkih poglavlja, od ukupno 35, na dobrom putu. U Podgorici kažu da su zadovoljni dinamikom i postignutim u 2017. godini. Srbija, koja je 2017. godinu završila sa 12 otvorenih poglavlja u svojim pristupnim pregovorima, je zadovoljna ali i razočarana tempom kojim EU otvara nova poglavlja sa Beogradom koji u 2018. godinu ulazi uz evrointegracioni moto ”može i mora brže”. Skoplje smatra da je Makedonija "najbolja uspješna priča 2017. godine” uz očekivanje da će i EU to prepoznati i dati Makedoniji da otvori pristupne pregovore u prvoj polovini 2018. godine. Istovremeno, albanski premijer Edi Rama ne štedi riječi krititike na račun EU i kaže da ne očekuje promjenu u politici proširenja u narednom periodu.

”Nije problem šta Evropa kaže, nego što čini. U našem slučaju je totalno nefer, jer mi smo NATO država, a Crna Gora je tek ušla u NATO. Sem toga smo u oba odlučujuća poglavlja, 23 i 24, daleko ispred Crne Gore. I Srbija tek mora provesti reforme koje smo mi već sproveli. Fantastično je što Srbija i Crna Gora već pregovaraju. Nefer je što mi ne pregovaramo. Sa EU se nikad ne zna, jer se kod njih stalno mijenjaju pozicije i uslovi”, poručio je Rama krajem godine u Briselu. Bosna i Hercegovina je 2018. godinu dočekala sa još jednim neispunjenim obećanjem - da će odgovore na Upitnik, neophodne za kandidatski status, dostaviti Briselu do kraja 2017. godine. I pored usvajanja Zakona o akcizama, BiH je upozorena od strane EU da se zastoj u evrointegracijama zemlje lako može nastaviti i u 2018. godini. Upozorenje iz Brisela stiglo je i u Prištinu kako zbog kašnjenja u demarkaciji sa Crnom Gorom tako i zbog stanja u Parlamentu povodom inicijative za ukidanje Zakona o Specijalnom sudu. Imajući u vidu ovakvu ”šaroliku ” situaciju u regionu pitanje je šta se realno može očekivati od Zapadnog Balkna u godini pred nama.

”Nadam se da ćemo doći do datuma za otvaranje pristupnih pregovora sa još nekim zemljama regiona. Realan bi bio i dobar napredak u pristupnim pregovorima sa zemljama koje ih već vode. Za ostale se nadam da bar neće biti nazadovanja i ometajućih radnji”, ocjenjuje Korna Stratulat, analitičar za Zapadni Balkan u Centru za evropsku politiku u Briselu.

Ona dodaje da je, prema njenom mišljenju, situacija u BiH i na Kosovu ”problematična i zakočena”. ”Optimističan scenario predviđa da Kosovo dobije viznu liberalizaciju. Realno gledajući nisam optimista u oba ta slučaja, ali se nadam i da nisam u pravu”, zaključuje Stratulat u razgovoru za DW.

Evropski eksperti napominju da se pored pozitivnih tonova i velikih očekivnja, kada je riječ o 2018. godini i budućnosti politike proširenja na Zapadni Balkana treba čuvati scenarija po kome se ”velika priča” ne provede u konkretna djela i napravi dodatnu štetu koja je EU, regionu i proširenju sada najmanje potrebna.