Bistrički inferno u raljama politike

Borba sa vjetrenjačama mještana sela Bistrica, nadomak Prijedora i Nacionalnog parka Kozara, ne jenjava od početka godine. Ipak, oni ne odustaju od borbe i namjere da ih neko od nadležnih čuje i zaštiti od uništavanja privatne imovine. Nakon što je firma „Drvo-Export“ iz Teslića, o kojoj je DW pisao u slučajevima eksploatacije uglja u mjestu Medna kod Mrkonjić Grada, te lokaliteta Bukova Kosa na prostoru Potkozarja, dobila koncesiju i na lokalitetu Bistrica, mještani su u nekoliko navrata blokirali puteve, protestovali, ukazivali na štetnost iskopavanja na ovoj lokaciji, slali dopise inspekcijama, Gradu Prijedoru, vladi Republike Srpske, predsjedniku. Niko im nije odgovorio.

Dežurstva pod šatorom

Kap je prelila čašu kada je prije nekoliko dana pokrenuto klizište iznad rudnika, što je dovelo do devastacije kompletnog terena. Mještani su od tada ponovo na straži, kako kažu tijelima brane ono što je ostalo, jer je klizište došlo stotinjak metara do prvih kuća.

„Ljudi opet dežuraju, napravili su šator iznad rudnika, pošto ovi ljudi kopaju i prilaze kućama. Na privatnim parcelama su odroni. Više ne znamo šta da radimo. Ima mjesec-dva dana kako tura uglja nije otišla. Čemu oni to skladište“, kaže za DW Daniel Lazić, ogorčeni mještanin koji je mjesecima prije otvaranja rudnika i početka eksploatacije upozoravao da će se ovo dogoditi.

„Zoveš, niko ništa. Došla je jedino inspekcija ali meni su naplatili kaznu. Ja sam javno predsjedniku uputio poziv da dođe a iako je prolazio od tada nekoliko puta, nije došao. A meni je sljedeći dan došla inspekcija“, kaže Lazić, navodeći da bi bilo poštenije da su došli i rekli da ima neko iznad njih ko kontroliše sve to i da oni nisu gazde u svom dvorištu.

Paralelne veze

O eksploataciji uglja iz BiH za potrebe Srbije DW je pisao upravo na primjeru rudnika Medna. Zbog decenija lošeg vođenja kopova u Kolubari, posebno nakon poplava 2014. godine, Srbija ne može otvarati nove kopove još nekoliko godina zbog ogromnih troškova tog poduhvata.

Zvezdan Kalmar iz Koalicije za održivo rudarstvo iz Srbije (Mining watch Serbia), ranije je rekao za DW da Elektroprivreda Srbije i sada proizvodi gubitke, a da se posao uvoza uglja iz BiH radi za interes užeg kruga ljudi.

„Sasvim sam siguran da tu postoji ozbiljna ekonomska manipulacija izvlačenja novca. Ljudi nemaju predstavu o kakvim se tu količinama radi. To su milioni tona uglja, koje prevoze na stotine kamiona. Vi zapravo angažovanjem privatnih kompanija isisavate vrijednost iz kompanija i ulivate u privatne džepove“, rekao je Kalmar, komentarišući i činjenicu da je gotovo kompletna mehanizacija koja se koristi na kopovima u BiH iz Srbije, uključujući i kamione kojima se vrši transport.

„Ovo je mjesto gdje se vrši nezakonito i protivpravno uništavanje prirodnih bogatstava i gdje se krše ljudska prava. Mjesto gdje se pokazuje da očigledno granica ne postoji. Granica ljudske pohlepe, korupcije, zloupotrebe položaja“, kaže Zoran Ninić iz Bistrice, koji je u video klipu objavljenom prije dva dana, kada je klizište pokrenuto, kao glavne krivce imenovao predstavnike vlasti.

Srednji vijek

„Ovdje postoji anarhija, sila i ništa više“, kaže ogorčeni Ninić, koji je sa grupom građana došao da svojim životom brani imovinu. „Od danas imamo dežurstvo 24 časa. Vraćamo se u srednji vijek ali nemamo drugog izbora“, zaključuje Ninić.

Mnogi smatraju da pojedinim odlukama aktuelna vlasti Republike Srpske ide prema ovom istorijskom razdoblju, posebno kada je riječ o donošenju zakonskih propisa koja ne idu baš na ruku poštovanju ljudskih prava. Jedan takav zakon koji je po svemu sudeći kočio dosadašnje procedure i usporavao procese u eksploataciji rude, je Zakon o geološkim istraživanjima RS. Jedina poluga na koju su se koliko-toliko građani mogli osloniti u postupcima dodjela koncesija tamo gdje nisu ispoštovane sve procedure, od pribavljanja ekološke dozvole, studije uticaja na životnu sredinu itd., je lokalna zajednica.

Vlada RS riješila je i tu prepreku da ukine i da iz postupka odlučivanja dodjele koncesije izbaci lokalnu zajednicu. Prije početka istraživanja nosilac prava na istraživanje bio je obavezan od jedinica lokalne samouprave da pribavi mišljenje i eventualna ograničenja u postupku eksploatacije. Postojanje ove odredbe, kako se navodi u izmjenama zakona koje su stigle u parlament, ostavljalo je mogućnost tim lokalnim zajednicama da „bez pravnog osnova daju negativna mišljenja na istraživanje“.

U lokalnim zajednicama radi nekvalifikovan kadar?

„Veliki broj jedinica lokalne samouprave ne posjeduju lica koja imaju stručna zvanja na osnovu kojih bi odlučivala da li neko može ili ne može istraživati na prostoru“, navodi se u izmjenama, uz dodatak da će nosilac prava sada morati samo da se informiše o eventualnim ograničenjima.

Takođe, novim zakonom se uređuje najveća dozvoljena količina mineralne sirovine koja se može uzeti sa ciljem ispitivanja kvaliteta i hemijsko-tehnoloških svojstava mineralne sirovine, tako da „umjesto do sada propisanih 200 m3, najveća dozvoljena količina iznosi do 10.000 m3“.

Još jedna stavka u zakonu ne uliva povjerenje u dobre namjere a odnosi se na produženje istražnog roka u postupku ispunjavanja uslova za dodjelu koncesije. Sada se ta odredba proširuje.

„Propisano je da se istražni rok može produžiti i u slučaju ukoliko nosilac prava na istraživanje, zbog nastupanja nepredviđenih okolnosti (poplave, zemljotresa, epidemije, pandemije, rata, protesta i drugo), nije bio u mogućnosti da izvodi detaljna geološka istraživanja u odobrenom istražnom roku“, navodi se u izmjenama zakona, čime se eventualni protesti građana ali i svi ostali faktori s obzirom da su navedeni „i drugi“ razlozi, iskoristivi kako bi se spriječilo odugovlačenje.

„Zakon u interesu oligarha i tajkuna“

Jedan od najvećih političkih boraca u ovim postupcima je Nebojša Vukanović, poslanik u Narodnoj skupštini RS. Kaže da ovo nije nikakvo iznenađenje ako se uzme u obzir da vlast nemilice rasprodaje prirodna bogatstva i resurse Republike Srpske.

„Ne želi da im bilo ko remeti dogovore sa tajkunima, da se građani bune i protive kada povlače poteze sa ekološkim posljedicama. Vidjeli ste da je u Prijedoru dozvoljeno otvaranje rudnika, uprkos protestima građana, na silu je počela eksploatacija kako bi Rufi Klječanin, tajkun SNSD iz Teslića, zaradio milione a interes građana ih ne zanima“, kaže Vukanović, pojašnjavajući kakav će biti stav njegove Liste za pravdu i red u NSRS.

„Prevelika je centralizacija vlasti, sva je suštinski u rukama jednog čovjeka, lokalne zajednice se uništavaju i trpe posljedice pogrešne politike, zbog zaduženja imaju smanjene prihode, a ovako se dodatno oduzima i ono malo nadležnosti. Lista za pravdu i red neće podržati usvajanje Zakona koji je u interesu oligarha, političara i tajkuna, a na štetu građana koji se ionako ništa ne pitaju a sada se dodatno sve koncentriše na jedno mjesto“, jasan je Vukanović.

U Zakon se uvodi i nekoliko novih odredbi koja se tiču nosioca prava tako da je od sada potrebno riješiti imovinsko-pravne odnose na parcelama gdje se vrše geološka istraživanja prije izvođenja radova na tim lokacijama, te vraćanje u prvobitno stanje zemljišta na kojem je izvršeno istraživanje. Uz to, propisana je novčana kazna u iznosu od 10 hiljada do 30 hiljada maraka ukoliko se geološki istražni radovi izvode na parcelama na kojima nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi.

Međutim, sudeći po iskustvima mještana u Gornjem Kamengradu, Bukovoj Kosi, Mednoj, Bistrici i ostalim kopovima gdje je istraživanje uglavnom počelo, ne samo prije pribavljanja svih dozvola već i prije rješavanja imovinsko-pravnih odnosa, mnogi vjeruju da se radi samo mrtvom slovu na papiru.

„Neprimjenjivo na EU“

Prema Mišljenju Ministarstva za evropske integracije i međunarodnu saradnju, a nakon uvida u propise Evropske unije i analize odredaba Nacrta zakona o izmjenama i dopunama Zakona o geološkim istraživanjima, nije ustanovljeno da postoje obavezujući sekundarni izvori prava EU koji uređuju materiju ovog nacrta, navedeno je u obrazloženju usklađenosti sa propisima EU. Zbog toga, kažu, u Izjavi o usklađenosti stoji ocjena „Neprimjenjivo“.

Naši sagovornici tvrde da je potpuno očekivano da u evropskom zakonodavstvu ne postoje izvori koji uređuju ovu materiju, jer nikome do sada nije palo na pamet da iz cijelog procesa isključi lokalne zajednice i cijeli postupak centralizuje.

Mještanima Bistrice sa početka priče ne preostaje, kako kažu, ništa drugo, nego da ostanu na straži, jer očigledno niko ne želi da se bavi njihovim životima.

„Da dođu i da nam kažu da li postoji granica. Da li će stati, šta će uraditi povodom ovoga. Moramo se braniti i dalje sami. Nema nam druge“, poručuje Radmila, koje sa još nekoliko mještana Bistrice ostaje, ako bude trebalo, do posljednjeg brani svoju imovinu.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu