Komadanje Iraka?
12. maj 2016Religiozne pjesme odjekuju sa zvučnika koji se nalazi ispred jednostavne betonske zgrade. Njihov eho odzvanja ulicama Bašira, iračkog gradića koji je bio poprište i mjesto posljednje pobjede nad "Islamskom državom" (IS).
Zgrada prekrivena grafitima i zastavama, izrešetana i oštećena rupama od metaka pretvorena je u improvizovanu višenamjensku dvoranu, u kojoj se šiitskim borcima, koji su prije nekoliko dana izvojevali kontrolu nad gradom porazivši ratnike IS-a, služe jednostavna jela i čaj. U dnu sale prostrti su tepisi i širom zida razapeti plakati i transparenti. Pobožni borci se tu mole, jedu i odmaraju.
Napolju povremeno odjekuju detonacije i pucnjava. Grupa naoružanih ljudi probija se i krči svoj put kroz ruševine uništenih kuća. Ponekad pokoje vozilo prođe usamljenim ulicama. "Mi sada držimo i kontrolišemo ovu teritoriju, to je najvažnije!", kaže Abu Džafar, komandant lokalnih turkmenskih boraca, koji su čestvovali u borbama za oslobođenje ovoga grada.
Abu Džafar je turkmenski šiit, koji je zajedno sa većinom stanovnika pobjegao iz Bašira 16. juna 2014, kada je IS osvojio ovaj grad. On je bio i u grupi mještana, koji su dvije sedmice kasnije pokušali da potisnu okupatore ali su, uz velike gubitke, odbijeni. On se potom stavio na čelo grupe od 300 boraca i poveo ih u bitku za svoj grad. Kontrolu nad njim preuzeli su 1. maja, nakon višednevnih borbi i uz pomoć kurdskih Pešmerga-trupa i i pripadnika šiitske milicije sa juga Iraka.
IS i dalje drži pod kontrolom susjedna sela i svako malo ispaljuje minobacačku vatru u pravcu Bašira. Turkmeni međutim sada kontroliraju grad koji su bili napustili prije skoro dvije godine. Oni se sada suočavaju sa teškom borbom oko obnove svojih domova i pronalaska svog mjesta na političkoj sceni Iraka.
Široka alijansa
Kada je IS krenuo u zauzimanje teritorija na sjeveru Iraka 2014. godine, došlo je do napetosti između etničkih i vjerskih zajednica. Kada se iračka armija počela raspadati, Kurdi su brzo preuzeli kontrolu nad Kirkukom, gradom bogatim naftom i udaljenim od Bašira svega pola sata vožnje. Od tada je počela ekspanzija kurdskih pešmergi i to potiskivanjem IS-a sa šireg područja Kirkuka. Sunitski ekstremisti prisiljeni su na povlačenje i gubitak osvojenih teritorija ali su posijali sjeme budućih sukoba.
Kirkuk je etnički raznolik grad u kojem sa Kurdima žive Arapi i Turkmeni kao najveće i najbrojnije etničke grupe. To je i najveći grad na tzv. spornoj teritoriji , širokom zavoju koji se proteže duž autonomne kurdske regije na koju pravo polažu i Kurdi i zvanični Bagdad. Turkmeni, koji žive u i oko Kirkuka uglavnom su muslimani-šiiti. Prema njima Kurdi, uglavnom suniti, gaje nepovjerenje jer Turkmeni podržavaju vladu u Bagdadu, kojom dominiraju šiiti. Nakon raspada iračke armije, šiitska paravojska poznata pod nazivom Hashd al Shaabi, uzela je u ruke oružje i krenula protiv "Islamske države". Priključilo joj se na hiljade Turkmena.
Lokalni turkmenski borci i pripadnici trupa Hashd al Shaabija u Baširu dobili su pojačanje nakon što su im se priključile i brigade Imama Ali Al Abbasa sa juga Iraka. Ali te snage su se pokazale kao nedovoljne tako da su u bici za Bašir morale da učestvuju i jedinice kurdskih pešmergi, prije nego što je IS konačno poražen o natjeran u bijeg iz ovog grada.
Međutim, ovaj vojni savez protiv IS-a pokazao se kao krhak. Sedam dana prije vraćanja Bašira pod kontrolu, došlo je čak do sukoba između lokalnih Turkmena i pripadnika njihovih savezničkih brigada Hašd al Šabi sa jedne strane i pešmerge i kurdskih stanovnika iz grada Tuz Khormatoa, sa druge strane. Dugo potiskivane napetosti i tenzije su eskalirale i rezultirale borbama, koje su trajale nekoliko dana.
Blizina zajedničkog neprijatelja "Islamske države" i odsustvo pešmergi u gradu Baširu upućuje da je malo vjerovatno da bi za sada mogli izbiti novi sukobi među saveznicima.
Nepovjerenje Kurda prema centralnoj vladi
Sa protjerivanjem IS-a, mještani se polako vraćaju da vide šta je ostalo od grada u kojem je nekada živjelo 1.200 familija. Neki su pušteni da vide šta je s njihovim kućama, koje još stoje, dok su se drugi vratili i pronašli svoje kuće sravnjene sa zemljom. I dok su mještani bili različite sreće, zajednički su se usprotivili aneksiji od strane Kurdske regionalne vlade (KRG). Uprava Kurdske autonomne regije ima velike ambicije i stremi odvajanju od Iraka.
"Nijedan Turkmen neće pristati da bude dio Kurdske autonomne regije", kaže Adel Akbar, 55-godišnjak dok prebire po gomili razbacanih stvari i onome što je ostalo od njegove kuće. Pripadnici IS-a su opljačkali njegovu imovinu, ali mu nisu srušili kuću.
Drugi nisu te sreće. IS je digla u zrak kuće lokalnih zvaničnika, dok su u zračnim napadima razoreni objekti, koji su bili utočište ratnika IS-a. Minobacači, granate i teški mitraljezi ostavili su velike rupe u fasadama, dok su džihadisti rušili zidove kuća koje su okupirali, gradivši tunele, kako bi odozgo bili nevidljivi. Sve što je iole vrijedilo je opljačkano a improvizovane eksplozivne naprave, posijane prilikom povlačenja džihadista IS-a, predstavljaju smrtonosnu prijetnju za povratnike.
Neuspjeh centralne vlade u Bagdadu da pruži zaštitu od IS-a, pa ni vjerski i etnički konflikti, koje podgrijava vlada u Bagdadu u kojoj dominiraju šiiti, nisu mogli pomoći da se Turkmeni iz Bašira ubijede da njihova budućnost leži u kurdskoj državi.
"Ljudi odavde ne mogu prihvatiti kurdsku vladu. Puno je razlika u jeziku, kulturi i vjeri", kaže Sidik Ali Mohamed, jedan od nekolicine kurdskih stanovnika Bašira. Pripadnici brigada Hašd al Šabi, koji žive izvan Bašira, dijele sa Turkmenima mišljenje i nisu naklonjeni kurdskom ekspanzionizmu. Borce Al Abbasa, koji su pomogli u oslobađanju Bašira, ne možete nigdje vidjeti ali je tu zato Saed Nabil, student Vjerskog instituta u Nadžafu. Ovaj mladić koji dolazi iz Nasirijaha, gradića na jugu Iraka, držao je u ovoj regiji propovijedi šiitskim borcima više od godinu dana, jačajući im osjećaj obaveze koju nalaže vjera u borbi protiv IS-a. Na pitanje da li bi Bašir mogao postati dio Kurdistana on kaže: "Ne, nikad. Naprotiv, Bašir će ostati dio Iraka".
Iranska propaganda
Hašd al Šabi brigade su motivirane šiitskom vjerom. Snažan uticaj na njih ima Iran koji im daje i veliku podršku. Pored njihovog nastojanja da drže IS podalje od šiitskih teritorija, oni nisu voljni da Kurdima prepuste nijedan komad zemlje. Zato oni šire svoj uticaj, koliko god mogu. "Turkmeni u Kirkuku osjećaju da Hašd al Šabi štiti njihova prava", kaže lokalni čelnik njihove tajne službe, koji nije želio biti imenovan i koji ne dolazi sa ovih prostora, rekavši samo da je "iz Iraka".
Sjedeći sa turkmenskim borcima za vrijeme ručka, jedan od komandira, koji ima veliki autoritet u Baširu, brzo se upušta u teorije zavjere koja, kako kaže, dolazi od propagandne mašinerije iz Teherana. "1.000 godina su suniti i šiiti živjeli u miru. Ali Izrael i Mosad su napravili planove da nas podijele. Ako mi imamo probleme jedni s drugima, oni mogu da nam kradu naftu", kaže on.
Kurdska autonomna regija, koja se nada otcjepljenju od Iraka, ima bliske veze sa SAD-om i već isporučuje veliki dio nafte Izraelu. Sa dugom istorijom patnje pod vlašću vlade u Bagdadu, irački Kurdi nisu raspoloženi popustiti zahtjevima arapskog juga i vratiti Kirkuk, za koji smatraju da je kurdski. Kada jednoga dana Islamska država bude poražena, tenzije oko spornog teritorija bi mogle eskalirati i pretvoriti se u veliki konflikt. No, nakon što su uspjeli vratiti kontrolu nad gradom koji je bio u rukama IS-a, Turkmeni iz Bašira bi uskoro mogli biti prisiljeni izabrani stranu u novom ratu za komadanje Iraka.