Erdogan kao 'turski Putin'

Recep Tayyip Erdogan je na vrhuncu svoje političke karijere. Pobjeda u prvom krugu predsjedničkih izbora je sigurno veliki trijumf. Bila je to pažljivio pripremljena pobjeda. Još 2007. on je potaknuo reformu kojom je uveden direktan izbor predsjednika. Govori o "skoku" koji Turska treba da napravi - od parlamentarnog ka predsjedničkom ili polupredsjedničkom sistemu. Šta pod tim podrazumijeva pokazao je još ranije, prenosi list Frankfurter Allgemeine Zeitung.

"Erdogan želi da promijeni funkciju, ali bi da ponese moć i vlast sa sobom. To se dešavalo i ranije - kada je napustio poziciju gradonačelnika Istanbula kako bi preuzeo funkciju premijera. I kao premijer je ostao de-facto gradonačelnik ove metropole i iz Ankare se miješao u gradsku politiku Istanbula. Tako je bilo i kod preuređenja trga Taksim i parka Gezi koje je trebalo da se obavi po njegovoj želji. To je bio jedan od njegovih rijetkih poraza.

Sada će, uz napomenu da je prvi direktno izabrani predsjednik, ponovo pokušati da sprovede isti scenario kao kada je iz Istanbula odlazio za Ankaru. On ima namjeru da ovlaštenja premijera prenese u kabinet predsjednika. Recept glasi: vlast je tamo gdje sam ja. On je i tokom predizborne kampanje otvoreno najavljivao da ima namjeru da vlada zemljom. Oni koji su za njega glasali to dobro znaju.

Ustav Turske to ne dozvoljava. Pretpostavlja se da vladajuća stranka AKP ni nakon izbora 2015. godine neće imati dovoljnu većinu u parlamentu da po svojoj volji obavi reformu ustava. Ona je snažna, ali je prešla svoj zenit. Na to ukazuje, za turske prilike, veoma slab odziv birača. Na lokalne izbore u martu izašlo ih je 89 odsto, a na ove predsjedničke izbore 74 odsto. To je negativni rekord za Tursku. Skoro 13 miliona ljudi ostalo je kod kuće jer nije htjelo da glasa ni za Erdogana, niti za nekog od njegovih protivkandidata. To otvara mogućnost za nova lica na političkoj sceni", piše Frankfurter Allgemeine Zeitung.

Turci su birali i izabrali

Izbori su izbori, a Turci su izabrali Erdogana, piše Die Welt i nastavlja:

"Postoje razumni razlozi zašto se većina birača odlučila za njega. On je čovjek koji unosi mnogo stresa u politiku, ali s njim na čelu države postoji kakav-takav osjećaj sigurnosti. Ko zna šta bi se desilo s Turskom bez njega. Zemlja je okružena kriznim područjima i ko zna šta bi donio Erdoganov pad na političkom i privrednom planu.

S druge strane, opozicija u Turskoj je više ličila na dječije zabavište, nego na snagu koja može preuzeti vlast. Sekularna opozicija je izbore izgubila unaprijed jer je duhovno kapitulirala. Ona je bila toliko fascinirana Erdoganom da je 'islamski preokret' smatrala neizbježnim talasom koji nosi Tursku ka budućnosti. Stoga su kao svog kandidata imenovali Ekmeleddina Ihsanoglua, uglednog muslimana koji je ranije vodio Organizaciju islamskih država. Na taj način željeli su da pridobiju glasače AKP-a, ali su tako samo izgubili vlastite. Opozicija mora pronaći svoj identitet i svoju viziju budućnosti Turske.

I EU mora obratiti pažnju da u odnosima sa Erdoganom pazi da ne izgubi svoje vrijednosti. Ipak, ovdje nije riječ o tome da demokratiju treba zaštititi od birača. Oni su odlučili i svi sada moraju iz ove situacije napraviti najbolje što se može", piše Die Welt.

Hoće li Erdogan ispuniti obećanje?

Razumljivo je da mnogi Turci imaju želju da u ovoj zemlji još dugo imaju stabilnost koju je donijela vlada stranke AKP, piše Süddeutsche Zeitung:

"Zbog toga su poklonili toliku moć Erdoganu. On sada može da je koristi kao bliskoistočni vladar, ili kao 'turski Putin'. On bi mogao i ostvariti svoje obećanje iz izborne noći: da bude predsjednik svih 77 miliona Turaka, da teži pomirenju i prevazilaženju svih razdora u društvu. Ubrzo će se pokazati da li ovo obećanje vrijedi. Predstoji izbor premijera. Ukoliko na tu poziciju dođe neko od njegovih najbližih saradnika, onda će Turskom vladati ljudi koji smatraju da su okruženi neprijateljima, a da u vlastitoj zemlji imaju zavjerenike koji rade protiv njih. Ljudima koji su izgubili iz vida ulazak u EU kao cilj i koji će ispunjavati svaku Erdoganovu želju", zaključuje Süddeutsche Zeitung.