Erdoganova dvostruka strategija prema Kurdima

"Preduzećemo odlučne korake da ostvarimo našu viziju da Tursku i cijeli region oslobodimo terora", rekao je predsjednik Redžep Tajip Erdogan tokom svog novogodišnjeg obraćanja javnosti. Njegove riječi bile su usmjerene na trenutni proces pomirenja između Turaka i Kurda, koji je prije tri mjeseca pokrenuo Erdoganov koalicioni partner Devlet Bahdželi, šef "Nacionalističkog pokreta" (MHP).

Najprije godinama zahtijevati nečiju smrt, a potom tu istu osobu iznenada pozvati u parlament? Upravo to je uradio ultranacionalista Bahdželi prije tri mjeseca, iznenadivši time cijelu tursku javnost. Prije nego što je preduzeo ovu inicijativu, njegova stranka se godinama zalagala za ponovno uvođenje smrtne kazne, uglavnom kako bi pogubila zatvorenog lidera zabranjene Kurdske radničke partije (PKK), Abdulaha Odžalana. No, sada MHP namjerava da pozove Odžalana u parlament kako bi održao govor u kome bi pozvao borce PKK-a na predaju oružja.

Vrijeme je za nadu?

1978. godine osnovana paravojna formacija PKK je u EU-u i SAD-u klasifikovana kao teroristička organizacija i u oružanom je sukobu s turskom državom od 1984. godine. Danas postoji ukupno oko 30 miliona Kurda, koji, zbog podjela nakon završetka Prvog svjetskog rata, žive na područjima Turske, Sirije, Irana i Iraka. Od tada se Kurdi bore za svoju državu ili barem za veću autonomiju, koja im je do danas uskraćena u Turskoj. Smatra se da je tokom nasilnog konflikta između Turske i PKK-a u periodu između 1984. i 2009. godine stradalo 40.000 ljudi. Osnivač PKK-a Odžalan se od 1999. godine nalazi u zatvoru na ostrvu Imrali u Mramornom moru.

Imajući u vidu taj kontekst, kada se ultranacionalista Bahdželi u parlamentu rukovao sa predstavnicima prokurdske "Partije narodne emancipacije i demokratije” (DEM), to je predstavljalo istinsko iznenađenje za tursku javnost. Samo nekoliko dana kasnije, apelovao je na lidera PKK Abdulaha Odžalana da se preda oružje. Potom se osvrnuo na "hiljadugodišnje bratstvo" između Turaka i Kurda i rekao: "Problem Turske nisu Kurdi, već njihova separatistička teroristička organizacija. Odžalan bi trebao doći u parlament i objaviti da će PKK biti raspušten." 

Nakon Bahdželijevog apela, dva predstavnika prokurdskog DEM-a su 28. decembra posjetila Odžalana u zatvoru Imrali, nakon čega su izjavila da su "puni nade". Trenutno su u toku konsultacije između političara DEM-a i predstavnika Erdoganove vlade i opozicije.

Sve za Erdogana?

Poznavaoci prilika pretpostavljaju da se iza trenutne inicijative krije realpolitički cilj: omogućiti Erdoganu da se kandiduje za novi mandat nakon 2028. godine, što, prema važećem ustavu, nije moguće.

Tehnički gledano, postoje dvije mogućnosti da se Erdogan ponovo kandiduje: ili da se promijeni ustav ili da parlament odluči da se održe prijevremeni izbori. No, problem je u tome što vladajućem savezu nedostaje 45 glasova da donese takvu odluku.A prokurdski DEM u parlamentu ima ukupno 57 poslanika - uz njihovu pomoć bi se mogla donijeti odluka o prijevremenim izborima.

Politolog Berk Esen sa Univerziteta Šabanči u Istanbulu vidi još jedan mogući motiv: AKP, kako je rekao u razgovoru za DW, više ne može pobijediti na izborima, jer joj nedostaju glasovi Kurda: "Erdoganov sistem je u velikoj političkoj i privrednoj krizi. To smo mogli vidjeti na lokalnim izborima u proljeće 2023. U sadašnjim uslovima, kurdski birači radije glasaju za opozicione kandidate - trend koji Erdogan želi preokrenuti. Prema različitim procjenama, Kurdi čine od 15 do 20 posto turske populacije. Vladajući savez morao je nešto učiniti da zaustavi taj trend, kaže Esen. Osim toga, ova inicijativa ne može biti nastojanje samo MHP-a: "U našem autoritarnom sistemu se ovakav iskorak  ne može napraviti bez Erdoganove saglasnosti", siguran je Esen.

Lažni optimizam?

„AKP je nakon poraza na lokalnim izborima 31. marta shvatio je da strategija kulturne polarizacije više ne funkcioniše", smatra politolog Deniz Yıldırım. Međutim, ovo nije prvi put da turska vlada pokušava pokrenuti proces pomirenja sa Kurdima. I u prošlosti je bilo oficijelnih inicijativa da se ispune kurdski zahtjevi prema turskoj državi. Svi ti pokušaji, koji su nazvani "otvaranje”, "rješenje” ili "proces normalizacije”, su propali.

Kakve su sada šanse za uspjeh? "Kada političari javno kažu da su puni nade i time nagovještavaju da je mir bliži nego ikada ranije, mora da je postignut određeni napredak iza zatvorenih vrata - proces je morao u nekoj mjeri doživjeti progres", kaže Yıldırım, istovremeno upozoravajući na preuranjeni optimizam:

"Naravno, Turska mora riješiti ovaj hronični problem mirnim putem kako se više ne bi proljevala krv. Međutim, bilo bi naivno očekivati ​​da se to dogodi u vrijeme autoritarne centralizacije, dok su medijske slobode i sloboda izražavanja u zemlji potpuno iskorijenjeni, a univerzitetima uskraćena mogućnost djelovanja."

Nema pomirenja sa Kurdima izvan državne granice

Turska po pitanju Kurda slijedi dvostruku strategiju: dok u zemlji propagira pomirenje sa Odžalanom i PKK-om, milicije koje upravo Turska podržava preduzimaju oružane akcije iza državne granice sa Sirijom protiv kurdskih boraca YPG-a. Turska ih posmatra kao prijetnju svom teritorijalnom integritetu - baš kao i PKK. Dok Turska na YPG gleda kao na sirijski ogranak PKK-a, njega pak podržavaju Sjedinjene Države - što odnos snaga u tom regionu čini još komplikovanijim.

Turska zahtijeva od prelazne sirijske vlade da raspusti kurdsku miliciju YPG, koja kontroliše velika područja u sjevernoj Siriji. Zahtjevi Turske iz perspektive Kurda nisu realistični, objašnjava politolog Esen: "Nakon dugogodišnjeg krvoprolića, YPG se u sjeveroistočnoj Siriji etablirao kao faktor moći. Bez obzira na to kakav bi sporazum mogao biti postignut u Turskoj, najvjerovatnije neće doći do predaje oružja."

Saradnik: Gülsen Solaker

Ovaj članak je preveden s njemačkog jezika.

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu