G7: Potrebno je više od smješkanja u kamere

Nema sumnje da je Barack Obama zvijezda ovogodišnjeg susreta grupe najuticajnijih industrijskih zemalja svijeta G7. Njegova najava da će posjetiti Hirošimu dodatno je smanjila ionako izblijedjeli sjaj koji prati ove samite. Obama je stigao svjestan toga da će ova posjeta ostati upisana u istoriji - isključivo zbog toga što će biti prvi predsjednik SAD koji će posjetiti taj grad, iznad kojeg je 1945. eksplodirala američka atomska bomba. Jasno je stavio do znanja da tom prilikom neće uputiti izvinjenje. Bez obzira šta da kaže, ostaće upisan u istorijske udžbenike. Nije loše za predsjednika koji će uskoro završiti svoj mandat.

Ipak će tom prilikom morati pažljivo da bira riječi, koje će Hillary Clinton pažljivo da sluša. Posljednje što joj treba u jeku predizborne kampanje je diskusija o mogućoj krivici Amerikanaca tokom Drugog svjetskog rata.

G7? Šta je to?

Obamin istorijski čin degradirao je susret G7 u uvertiru za posjetu Hirošimi, koja će se odigrati u petak 27.5.2016. Sedam najuticajnijih lidera svijeta ipak neće svirati pred praznom dvoranom, prvenstveno zbog razgovora o nekim od najvećih svjetskih problema: o osjećaju da se privreda nalazi pred još jednom krizom, o ugovorima o slobodnoj trgovini, o borbi protiv terorizma, o krizama u Siriji, Ukrajini, Libiji i Sjevernoj Koreji, o rastu napetosti sa Kinom zbog spora oko prava na ostrva u Istočnom i Južnom kineskom moru. Tu su i krize koje će tek da budu na naslovnim stranama svjetskih medija, poput širenja bakterija koje su rezistentne na antibiotike.

Nije tačno da lideri G7 ne razgovaraju o tim problemima, ali se čini kako nikada nisu riješili nijedan od njih. Blok industrijskih nacija je prešao dug put od 1975. godine, kada su se sastali prvi put. Tada je to bilo zbog kraha sistema Bretton-Woods, koji je definisao međusobne kurseve razmjene valuta. Istoričari će i danas potvrditi da je (tadašnja) grupa G6 bitno doprinijela rješenju problema koji su nastali.

Svi žele nešto drugo

Ovogodišnji susret se može nazvati kriznim zbog stanja svjetske privrede, ali i zbog brojnih "vrućih" i "hladnih" konflikata u svijetu. Sve osobe, koje će se okupiti oko jednog stola, počevši od lidera država, preko direktorice MMF-a Christine Lagarde i predsjednika Svjetske banke Jima Yong Kima, znaju da trenutno zatišje na tržištima ne može trajati dovijeka. Globalni rast privrede je na dnu, s problemima se bori čak i Kina koja je dugo bila motor privrednog razvoja. Bez obzira na to, lideri G7 se ponašaju kao ljekari koji istrajavaju na ranije utvrđenoj terapiji iako je stanje pacijenta sve nestabilnije.

Premijer Japana Shinzo Abe bi rado nastavio svoju politiku labavljenja kontrola nad finansijskom politikom, izdacima vlade i strukturalnim reformama, iako njegova "Abekonomija" nije dovela do trajnog privrednog rasta. On tvrdi da je privredi potrebno samo da joj se da još vremena i dodatne injekcije svježeg novca.

Na susretu ministara finansija G7 prošle sedmice, njemački ministar Wolfgang Schäuble nije ostavio nikakve sumnje u to šta on misli o takvoj politici. On striktno odbacuje davanje zamaha prviredi uz pomoć novca posuđenog od banaka. To nije ništa drugo do "vatra od slame". Susret je okončan bez zajedničkog završnog saopštenja, što pokazuje koliko je malo zajedničkih stavova.

Ostaje jedino velika nada da će se vlade dogovoriti barem na koordinirane akcije, tako da mjere jednih ne miniraju mjere drugih. Uspjeh bi bio kada bi se lideri G7 barem dogovorili da obuzdaju protekcionizam.

Problem sa "slonovima"

Lideri G7 vole da pričaju o slobodi, demokratiji i pravnoj državi. Upravo to su vrijednosti koje su trenutno na kocki u Ukrajini i Južnom kineskom moru. Kina otvoreno krši međunarodne sporazume o teritorijalnim vodama, time što tvrdi da polaže pravo na sporna koralna ostrva i tamo gradi vojne baze. I dok se trudi da uputi diplomatski pomirljive tonove, insistira na bilateralnim pregovorima sa drugim državama, umjesto da dozvoli da se u problem umiješaju međunarodni sudovi.

Ministri vanjskih poslova G7 su u svom zajedničkom saopštenju pozvali na okončanje "jednostranog, provokativnog ponašanja, propraćenog prijetnjom silom, ponašanja koje vodi mijenjanju stanja na terenu i koje pojačava napetosti". To je razljutilo Peking, mada u saopštenju niko nije govorio o Kini. Stoga se da naslutiti šta će se desiti ako Kina odluči da se ponaša kao "jak igrač" u politici.

Rusija je u sličnoj poziciji. I ona predstavlja slona kojeg ne možete da ne vidite, ali kojeg svi ignorišu. Sigurno je da će na ovom sastanku da se govori o Rusiji, umjesto sa Rusijom. Moskva je dugo poštivala princip teritorijalnog integriteta Evrope. Ipak, ponašanje na Krimu i na istoku Ukrajine je pokazalo da su to bile prazne riječi i dovelo je skoro do toga da bude "istjerana" iz ove grupe uticajnih industrijskih zemalja.

Ništa se ne može bez saradnje sa Rusijom i Kinom

Lideri G7 znaju da moraju razgovarati i sa Rusijom i sa Kinom ako žele da ostvare napredak u rješavanju najtežih kriza našeg vremena, onih koje kao posljedicu imaju istorijski veliki broj izbjeglica. Sankcije protiv Rusije počinju da djeluju. Njih još uvijek podržavaju svi, ali je neizvijesno da li će tako i ostati.

Ovakva situacija od lidera G7 zahtijeva da stoje iza principa i vrijednosti koje zastupaju ove zemlje, čak i ako nema zajedničkog stava o ključnim pitanjima. Pojedini lideri imaju velike probleme na unutrašnjopolitičkom planu u vlastitim državama. Kancelarka Merkel je pod pritiskom zbog svoje politike prema izbjeglicama. Britanski premijer Cameron je usred bitke koja odlučuje o njegovoj političkoj sudbini, ali i o budućem statusu njegove zemlje unutar EU - ili izvan ove organizacije. Francuski predsjednik Hollande se suočava sa protestima zbog reforme tržišta rada i sa jačanjem desničarskog Nacionalnog fronta.

Ovo probrano društvo lidera stoga mora ponuditi nešto više od osmijeha na zajedničkoj fotografiji i uvjeriti cijeli svijet da zajedničke vrijednosti na kojima počivaju njihove zemlje mogu proizvesti istinsku političku snagu koja će djelovati.