Iran: Izbori od kojih mnogo toga zavisi

U aprilu se za izbore prijavilo 1636 kandidata. Na kraju su ostala samo četvorica: predsjednik Hasan Rohani i Mostafa Hašemi-Taba se ubrajaju u reformiste, Ebrahim Raisi i Mostafa Aga Mirsalim važe kao konzervativni kandidati. Realne šanse se pridaju samo Rohaniju i Raisiju. Njih povezuje fizička sličnost. Zapravo se najbolje razlikuju po boji turbana. Ali su im zato politička opredjeljenja potpuno različita.

Ko su kandidati?

Hasan Rohani: umjereni predsjednik želi da nastavi spoljnopolitički kurs približavanja Zapadu koji je bio na vrhuncu kada je sklopljen međunarodni Sporazum o iranskom nuklearnom programu – u julu 2015. 68-godišnji Rohani vodi u anketama, no njegova borba za drugi predsjendički mandat bi mogla da ispadne teža nego što je očekivao. Rohani navodi da je za sprovođenje njegovog reformskog kursa potrebno izvjesno vrijeme. Za vrijeme predizborne kampanje se fokusirao na teme građanskih prava i kulturnih sloboda. U tome ga podržavaju brojni branioci ljudskih prava, kulturni poslenici i aktivisti civilnog društva. Na ekonomskom planu, Iran je u posljednje vrijeme zabilježio blagi rast. Za vrijeme Mahmuda Ahmadinedžada, Rohanijeovog prethodnika, vrijednost iranske valute je bila pala – Rohaniju je uspjelo da je stabilizuje i da bitno poveća proizvodnju nafte. No, nezaposlenost i nedostatak perspektive su i dalje veliki problem prije svega mladih ljudi. Strane firme su i pored ublaženih sankcija i dalje vrlo oprezne kada se radi o investicijama u Iranu.

Ebrahim Raisi: Konzervativni protivnik Rohanija optužuje sadašnju vladu da loše vodi državu i zalaže se za veću socijalnu pravdu. On optužuje predsjednika da vodi politiku samo za račun elite i da ne vodi računa o nezaposlenima. Kada je riječ o spoljnoj politici, Raisi je za kurs konfrontacije; njegova parola glasi: „Ne smijemo neprijatelju pokazati slabost". Sporazum o nuklearnom programu on ne dovodi u pitanje, ali je protivnik daljeg otvaranja zemlje, pa i kada su u pitanju strane investicije. Umjesto toga, on je pristalica političke i ekonomske nezavisnosti od Zapada. Priča se da bi on mogao da postane i vrhovni vjerski vođa – kada sa te funkcije ode Mohamed Ali Hamenei, no, Raisijev glavni cilj je u ovom trenutno je predsjednička fotelja. On je jedan od odgovornih za pogubljenja hiljada političkih zatvorenika tokom 80-ih godina.

Mostafa Mirsalim: I on spada u konzervativni tabor. Ranije je bio ministar kulture a prije 20 godina se povukao sa visokih političkih funkcija. U posljednje vrijeme je bio još samo član savjeta koji posreduje kada dođe do nekog spora između vlade i parlamenta. Smatra se da na izborima nema šanse protiv dvojice najjačih kandidata, baš kao ni

Mostafa Hašemi-Taba: 76-godišnji reformista je od 1997. do 2005. bio potpredsjednik za vrijeme mandata predsjednika Mohameda Hatamija i godinama je bio na čelu Iranskog olimpijskog komiteta. Prema posljednjim anketama, za njega bi glasalo manje od pet odsto birača.

U političkom sistemu Irana, predsjednik je drugi čovjek po moći kojom raspolaže. Iznad svih je – od Islamske revolucije 1978/79 – vrhovni vjerski vođa, koji ima posljednju riječ kada se radi o svim važnim pitanjima. On donosi važne unutrašnjepolitičke i spoljnopolitičke odluke i vrhovni je zapovjednik iranske armije. Predsjednik je na čelu izvršne vlasti i ima centralnu ulogu u iranskoj arhitekturi vlasti, ali je u donošenju odluka upućen na volju vrhovnog vjerskog vođe. Predsjednik je odgovoran za ekonomsku politiku. On sam imenuje svoje ministre, ali to imenovanje moraju da odobre i Savjet čuvara (Islamska savjetodavna skupština) i parlament.