´DA' istopsolnim brakovima?

Gledajući izvana, Irska se čini vrlo konzervativnom zemljom: 84 posto stanovništva je katoličke vjeroispovijesti, javni radio dva puta dnevno pušta zvonjavu crkvenih zvona, prema Ustavu sva moć ima izvor u Bogu, konzervativne stranke vladaju zemljom od 1923., a sjednice parlamenta svakoga dana počinju s molitvom.

Ali kao što je to često slučaj u Irskoj - ove činjenice ne daju potpunu sliku. Serija skandala oko seksualnog zlostavljanja duboko je uzdrmala povjerenje Iraca u Katoličku crkvu i mnogi od njih danas otvoreno odbijaju dijelove katoličkog učenja. Razvodi i kontracepcija već odavno nisu više zabranjeni, a ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da je većina birača za to da se olabave strogi zakoni protiv pobačaja.

Velike političke stranke za legalizaciju

2011. godine su Irci po prvi put birali i jednog deklariranog homoseksualnog zastupnika u parlamentu. Prije pet godina je uvedena kategorija registriranog partnerstva za istospolne parove. Ovoga petka birači odlučuju hoće li ta partnerstva biti zakonski izjednačena. Kaže li većina Iraca "da", njihova zemlja će biti prva u kojoj je brak istospolnih parova legaliziran referendumom. Za to se zalažu sve velike stranke u Irskoj. Protiv toga je samo šačica neovisnih političara.

"Irsko vjenčanje je party koji često traje tri dana", našalila se vicepremijerka Joan Burton nakon jednog skupa zagovornika legalizacije istospolnih brakova u Dublinu: "Ljudi su se navikli na činjenicu da njihovi priljatelji, rođaci ili djeca mogu biti homoseksualci ili lezbijke." Malo ih je koji drukčije misle. U javnoj raspravi uoči referenduma gotovo da se nije diskutiralo o homoseksualnosti kao takvoj - veliki dio protivnika legalizacije istospolnih brakova nema problem s time da se homoseksualne veze pravno priznaju.

Argumenti protivnika legalizacije

Glavni argument onih koji se bore za "ne" na referendumu je prvotno bio taj da će istospolni brakovi "razvodniti" poseban status koji ima brak između muškarca i žene. Ali taj argument u javnosti nije prihvaćen i u međuvremenu se više nitko ne obazire na njega. "Ja stvarno ne vjerujem da će se moji heteroseksualni prijatelji 23. svibnja ujutro probuditi, pogledati jedno drugoga i reći: 'O, srce, od danas više ne osjećam da sam u braku.' Sumnjam da će se to dogoditi", kaže senator David Norris. 1988. je on ostvario povijesnu pobjedu pred Europskim sudom za ljudska prava. Suci su tada presudili da Irska mora legalizirati dobrovoljni seks između istospolnih partnera. "Mi želimo živjeti u stvarnom svijetu sa stvarnim ljudima", kaže Norris.

U međuvremenu su protivnici legalizacije braka našli jedan drugi glavni argument: ako istospolni brakovi budu zakonski izjednačeni s heteroseksualnim, onda će i homoseksualni partneri imati ista prava na umjetnu oplodnju i "posuđivanje" majki. To bi moglo dovesti do situacije u kojoj će irski zakon dozvoliti da djeca odrastaju ne znajući tko su im biološki roditelji. "Traže od nas da glasamo za prevaru", kaže Keith Mills, glasnogovornik grupe "Stvar majki i očeva".

Mills je sâm homoseksualac. I zastupa stav da postoje fundamentalne razlike između homoseksualnog i heteroseksualnog partnerstva: "Ja osobno imam oba iskustva i vjerujem da veza muškarca i žene prije svega usmjerena na zasnivanje obitelji, a kod istospolnih veza to nije slučaj."

Što bi se nakon referenduma moglo promijeniti?

I zagovornici istospolnih brakova se predstavljaju kao borci za obiteljske vrijednosti. Irski zakoni dozvoljavaju istospolnim parovima usvajanje djece. "Posuđivanje" majki uopće nije pravno regulirano. Shodno tome u Irskoj već sada postoji puno homoseksualnih parova koji odgajaju djecu - eventualno "ne" kao ishod referenduma za njih ništa ne bi promijenilo. No, ako bi većina birača rekla "da" na referendumu, to bi značilo javno priznanje društvenog i zakonskog izjednačavanja tradicionalnih i netradicionalnih obitelji, argumentiraju pripadnici tabora zagovornika legalizacije. Osim toga, smatraju oni, rasprave u ovom kontekstu koje se vrte oko djece nisu ništa drugo nego odvraćanje pozornosti birača od ključnog pitanja na koje bi ovaj referendum trebao odgovoriti a ono glasi: što je u Irskoj važno u vezi između dvoje ljudi - ljubav ili njihov spol?

Dugo se činilo da Irci ne dvoje oko odgovora na ovo pitanje: prema anketama provedenima krajem prošle godine gotovo 80 posto je bilo za ispospolne brakove. Ali kako se pojavljivalo sve više različitih aspekata u javnoj diskusiji, tako su birači postali sve nesigurniji. U međuvremenu ispitivanja javnog mnijenja pokazuju kako je samo 53 posto irskih birača sigurno u svoje "da". Mnogi sumnjaju da bi pobjedu na referendumu na kraju mogli odnijeti i protivnici legalizacije istospolnih brakova. Oni vjeruju da su se možda mnogi u anketama izjašnjavali kao zagovornici legalizacije iz straha da ih se ne stigmatizira kao homofobne, ali da će na referendumu ipak glasati protiv.