Ljetnje pozorište lutaka u Bukureštu

Utučena lica u malom taboru socijaldemokratskog premijera Sorina Grindeanua – nakon što je u srijedu izglasano nepovjerenje Vladi. Samo nekoliko sati ranije se Grindeanu naizgled spokojno smješkao, ubijeđen da će ipak odnijeti tijesnu pobjedu nad svojim partijskim šefom Liviuom Dragneom. Stampedo preletača je krenuo i onda je za disidenta na premijerskoj funkciji postalo zaista gusto.

Grindeanu je došao na čelo Vlade prije pola godine nakon ubjedljive izborne pobjede socijaldemokrata (PSD), ali mu je bila namijenjena uloga marionete partijskog patrijarha Dragnee. Ovaj nije mogao sam da preuzme najvažniju funkciju u zemlji jer je kažnjavan zbog izbornih manipulacija, a prijeti mu i proces zbog zloupotrebe službenog položaja.

Dragnea je imao naizgled jednostavno rješenje: Vladu je sastavio od klimoglavaca iz sopstvene partije i pseudo-liberalne stranke ALDE, dok su se sve odluke donosile u paralelnim strukturama u partijskoj centrali gdje je Dragnea neprikosnoveni vladar. No, kada je moćnik pokušao da ublaži krivični zakonik u njegovoj stranci je nastao lom. Grindeanu više nije htio da bude poslušnik, na ulicama su izbili najveći protesti od sloma komunizma. Premijer Grindeanu je vidio svoju šansu da preuzme primat.

Brojni poslanici PSD takođe su bili nezadovoljni unutarpartijskom diktaturom, ali nisu imali petlje da izađu na crtu šefu. Grindeanu, koji se na tako nešto drznuo, ekspresno je kažnjen. Pa ipak, i on nosi dio krivice za sopstveni poraz. Kada je vladajuća koalicija povukla ministre iz njegovog kabineta, Grindeanu je u pomoć pozvao poznato lice – Viktor Ponta je imenovan za generalnog sekretara polurasturene Vlade. Onaj Viktor Ponta, bivši premijer i nekadašnji lider stranke, koji je morao da ode kompromitovan plagijatom doktorskog rada.

Tako je Grindeanu izašao na glas kao vječita marioneta – samo što je sada preletio u još živu frakciju Viktora Ponte. Ništa od svježine, ništa od promjena, javnost je svjedočila nemilosrdnoj borbi dvije rivalske garniture unutar PSD. Kuljale su teorije zavjere i optužbe, pričalo se da svoje prste u ovoj igri imaju tajna služba i Kremlj.

Šta slijedi nakon ove ljetnjog teatra? Ojačani Dragnea sada će u palatu Viktorija, sjedište rumunske Vlade, poslati novu odanu ekipu. Predsjednik zemlje Klaus Johanis mu je jasno poručio da će kao novog šefa Vlade prihvatiti samo osobu od političkog i moralnog integriteta. Dragnea će se truditi da takvog nađe, makar da njime zamaskira svoju vladu. Jer inače Johanis nakon opetovanog odbijanja mandatara ima obavezu da raspusti parlament i raspiše nove izbore. To bi za vladajuću koaliciju bio rizik. Previše je njihovih poslanika u dubokim problemima sa pravosuđem – ako izgube poslanički imunitet, idu pravo pred sud.

Ishod će biti nova poslušnička vlada, ali ovog puta sa pažljivije odabranim premijerom koji svome meceni Liviu Dragnei neće zabiti nož u leđa. Zemlja će se kratkoročno primiriti, ali to bi moglo da bude zatišje pred buru. Ne sluti na dobro Dragnein nagon da razlabavi pravnu državu kako bi sebi i ortacima obezbjedio nekažnjivost. U Ustavnom sudu već sjede sudije odane PSD-u, a imenovanjem sljedećeg ministra pravde Dragnea će načiniti korak dalje ka pranju svoje biografije.

U ovoj je situaciji nezamisliva demokratska saradnja sa predsjednikom. Klaus Johanis sebe smatra garantom nezavisnog pravosuđa. Početkom godine je bio uz stotine hiljada demonstranata koji su izašli na ulice tražeći pravnu državu. Tokom svoje upravo okončane posjete Berlinu je Johanis više puta izričito ponovio da u borbi za pravnu državu neće ustuknuti ni pedalj.

I tu dolazimo do suštine rumunskih problema: šef države niže spoljnopolitičke uspjehe u Vašingtonu, Berlinu i Briselu i marljivo radi na putu Rumunije sa istočne periferije ka centru EU i NATO. Dočim političke partije u samoj zemlji nisu u stanju da obezbjede stabilnost. Liberalna i konzervativna opozicija su preslabe da se ozbiljno bore protiv moćne vladajuće koalicije. Uz to opozicija je zabavljena o svom jadu, stalno odlaže reforme i ne može da ponudi vjerodostojnu alternativu razočaranim biračima.

Nova erupcija političke krize je samo pitanje vremena. Tada će ponovo civilno društvo i građani morati da stupe na scenu. Ali da li oni za ovu igru još imaju snage i volje?