Merkel na čelu kolone

Kad je to bilo potrebno, Angela Merkel je dokazala liderske sposobnosti. Kako bi okončala odiseju tisuća izbjeglica između Mađarske i Austrije, kancelarka je dozvolila da oni (nebirokratski) smiju doći u Njemačku. Time je rasteretila susjedne zemlje i „opteretila“ sastanak lidera koalicijskih stranaka u noći s nedjelje na ponedjeljak.

Tom hrabrom odlukom šefica kršćanskih demokrata je demonstrirala ono što je u jeku masovne navale očajnih ljudi zahtijevala od svojih zemljaka prije nekoliko dana: fleksibilnost. Merkel je svojim primjerom pokazala kako to ide i vjerojatno je slutila od koga za to neće dobiti pohvalu: od svoje sestrinske stranke CSU (Kršćansko socijalna unija). Lider bavarske stranke boji se da bi taj kancelarkin potez mogao „ohrabriti“ i mnoge druge izbjeglice da krenu prema Njemačkoj i već govore o „suvremenoj seobi naroda“.

„Seoba naroda“?

Takav izbor riječi može zazvučati polemično, ali ako ih trezveno promatramo, onda su one točne. Jer, što se upravo događa pred očima svjetske javnosti, u danima u kojima stotine tisuća ljudi napuštaju svoje za život opasne, gospodarski uništene domovine? Činjenica da je Njemačka privlačna većini onih koji traže zaštitu, pa i unatoč izbjegličkim centrima koji gore, nije sama po sebi proturječna. Već se odavno pročulo koliko je velika većina Nijemaca spremna pomoći, koliko je velika doza empatije za pridošlice. A da i ne spominjemo ekonomsku snagu i privlačnost zemlje.

Merkel, koja je na početku izbjegličke krize oklijevala, odlučila se da muku (ne samo izbjeglica) pretvori u vrlinu u interesu svih. Pritom je spremna i „progutati“ verbalne strelice konzervativnih političara iz Bavarske. Na noćnom sastanku u uredu kancelarke pištave su izjave utihnule, jer je jasno da će najviše aplauza većine drugih dobiti – Merkel. Savezne pokrajine i njemačke općine će dobiti dodatne tri milijarde eura iz saveznog budžeta, ukupno će za skrb oko izbjeglica na raspolaganje biti stavljeno dodatnih šest milijardi – to je jak signal.

Dio tog „paketa“ je povećanje broja takozvanih „sigurnih država“ iz kojih potječu tražitelji azila. Kod te teme bi kancelarka mogla imati možda i najprije problema. Morala je pristati na taj kompromis i brzo rješenje u interesu onih izbjeglica koje su najviše ugrožene. U Njemačkoj, pogotovo u bavarskoj prijestolnici Münchenu, izbjeglice se primalo i prima ionako široko otvorenih ruku i srca. Pod dojmom tih slika CSU-ovci su djelovali kao gunđala.

Merkel kao predvodnica

No, nitko ne bi trebao napraviti grešku i paušalno stigmatizirati sve one koji imaju određene dvojbe kao ljude hladnoga srca. Odgovoran odnos prema izbjeglicama podrazumijeva i puno više od velikodušne humanitarne geste pozdrava novopridošlica. Sjednica koalicijskih partnera s prvim konkretnim rezultatima bio je samo prvi mali korak na dugom putu do rješenja koje bi bilo trajno podnošljivo – za sve. Za dva tjedna je najavljeno održavanje „susreta na vrhu“ na kojem će tema biti izbjeglice, to je cilj sljedeće važne etape. Kao predvodnicu na čelu kolone može se zamisliti samo Merkel. U toj će se ulozi i ubuduće često morati diktirati tempo – i na nacionalnom i na međunarodnom planu.