Iz Hondurasa na Baltičko more
28. juli 2019
Te su slike obišle svijet: Kolone hiljada žena, muškaraca i djece kreću na daleki put u potrazi za boljim životom u SAD-u. Oni bježe od gladi, siromaštva i nasilja iz svojih zemalja: Hondurasa, El Salvadora, Guatemala i Nikaragve. No za te ljude je sve teže i opasnije domoći se Sjeverne Amerike. Pod pritiskom SAD-a, meksička vlada je poslala brojne jedinice Nacionalne garde na južnu granicu sa Gvatemalom, kako bi pohvatala migrante još u pokušaju ulaska na teritoriju Meksika. Istovremeno je američka vlada pooštrila regulativu za dobijanje azila za ljude iz Centralne Amerike.
Neki od njih su stoga odustali od opasne rute u pravcu SAD i u Evropi potražili zaštitu. Njihov broj se, po podacima Eurostata, u protekle 4 godine udesetostručio, mada on, izraženo apsolutnim brojkama, nije visok. Tako je 2015. oko 900 ljudi iz El Salvadora, Gvatemale, Hondurasa i Nikaragve podnijelo molbu za azil u EU, dok ih je 2018. bilo više od 10.000. Najviše njih je tražilo azil u Španiji i Italiji a jedan manji broj i u Švedskoj. Prema navodima Službe za migracije i izbjeglice (BAMF) u Njemačkoj je 2018. samo 65 ljudi iz gore pomenutih zemalja zatražilo azil, dok je u prvoj polovini 2019. to uradilo 142-oje građana Hondurasa.
Utočište u Njemačkoj
Jedan od njih je Darwin Sánchez. Skupa sa ženom i 11-godišnjom kćerkom napustio je Honduras, jer mu tamo prijeti dugogodišnja kazna zatvora. On je 2017. godine, skupa sa drugim studentima, zauzeo zgradu džavnog Univerziteta (UNAH) u gradu Choluteca i organizovao demonstracije na kojima je tražio više suodlučivanja za studente. Sada mu se trebalo suditi zbog "remećenja javnog reda i mira i uskraćivanja nastave". Sanchez kaže: "Ko traži svoja prava ne bi trebao da se za to kažnjava" i dodaje: "Odlučili smo se da dođemo u Njemačku jer smatramo da ova zemlja poštuje ljudska prava i ima sluha za ljude koji se politički progone". Početkom aprila Sánchez je sa familijom stigao u Njemačku. Sada u jednom izbjegličkom domu u saveznoj zemlji Mecklenburg-Vorpommern čeka na odluku o azilu.
Dennis Muñoz je dobio azil u Njemačkoj - on je prošao cijelu proceduru. Ovaj aktivista za ljudska prava i kandidat opozicije za mjesto u Parlamentu morao je napustiti Honduras 2017. nakon što je ubijen njegov otac, koji je bio lokalni političar. Kada je Muñozov brat počeo da istražuje ko je ubio oca, i sam je ubijen. Nekoliko mjeseci nakon dolaska u Njemačku, Muñozu je priznato da je politički progonjen. Danas on drugim migrantima iz Hondurasa pomaže da se snađu sa njemačkim pravom na azil. Ali njegov slučaj je više izuzetak, kaže Muñoz. Većina ljudi iz Hondurasa bježi od mladih kriminalnih bandi Pandillas, koje kontroliraju cijele gradske četvrti i iznuđuju novac od stanovnika.
Male šanse na azil
Ali ta prijetnja nije dovoljna za dobijanje azila u Njemačkoj. Samo mali procenat migranata ima realne izglede da dobije politički azil. Pa ipak će mnogi podnijeti molbu, koja će onda biti odbijena, iako bi oni zapravo trebali imati pravo na subsidarnu zaštitu. Tako se naziva pravna mogućnost koja, prema navodima BAMF-a, može biti primjenjena u slučaju kada se izbjeglom licu ne može dati ni azil ni izbjeglička zaštita a prijeti mu opasnost u slučaju povratka u domovinu.
Prije nekoliko dana je aktivista za ljudska prava Darwin Sánchez dobio odgovor od Ureda za dodjelu azila. Odbijeni su zahtjevi za azil njega i njegove porodice. Sada je uzeo advokata kako bi uložio žalbu protiv takve odluke.
U isto vrijeme Dennis Muñoz organizuje putujuću izložbu u kojoj informiše o kriminalu, korupciji, stanju ljudskih prava i krijumčarenju drogom u svojoj domovini. On se nada da će tako mnogi Nijemci bolje razumjeti zašto ljudi iz Hondurasa napuštaju ovu zemlju i traže utočište u Njemačkoj.