Na pomolu rješenje spora oko "Makedonije"?

DW: Intenziviraju se diplomatski napori da se riješi spor oko imena Makedonije. Neki posmatrači čak tvrde da smo blizu konačnog rješenja. Jesu li u pravu?

Hajnc-Jirgen Akst: Najprije se mora pozitivnim ocijeniti to što dvije strane razgovaraju. To ranije nije bio slučaj jer su često postavljani preduslovi. Promjena vlasti u Skoplju je možda bila povod da uopšte dođe do razgovora. Vladajuća Siriza u Grčkoj se, dok je bila u opoziciji, pokazivala pomirljivije, ali nakon dolaska na vlast u januaru 2015. nije preduzela ozbiljne korake kako bi došlo do rješenja pitanja imena. Vjerovatno se manji koalicioni partner ANEL, sa gospodinom Kamenosom na čelu, izjasnio protiv toga. Sa novom vladom Makedonije se situacija promijenila jer ova ne gradi svoj profil na „antikvizaciji makedonskog identiteta" kao bivša vlada. Sadašnja konstelacija umnogome jeste šansa.

Šta bi mogla da bude najveća komplikacija?

Manevarski prostor je sa makedonske strane sužen zbog pristalica VMRO, stranke koja je pitanje imena proglasila egzistencijalnim pitanjem. Od današnje vladajuće stranke birači svakako očekuju više od definicije nacionalnog identiteta, pitaju se da li će konačno biti poboljšana ekonomska i socijalna situacija. Ako ovdje napori Vlade urode plodom, onda će i makedonska strana biti spremna na kompromis.

Na grčkoj strani bi zapravo Siriza trebalo da bude spremnija na kompromis jer se sama tako deklarisala u prošlosti. Ali ni ovdje ne treba potcijeniti otpore: prvo, novije ankete su pokazale da je od desetoro Grka sedmoro protiv toga da kompromisno ime uopšte uključuje pojam „Makedonija". Ali bez tog pojma bi kompromis bio nemoguć čak i za sadašnju makedonsku vladu. Uz to ne treba potcijeniti pravoslavnu crkvu u Grčkoj. Vladika Jeronim se nedavno izjasnio decidirano nacionalistički, tako da mu je čak i premijer Cipras napisao pismo tražeći umjereniji stav.

Ko stoji pod većim pritiskom: Cipras ili Zaev?

Makedonska strana svakako može više da dobije. Tako to vide i u Grčkoj što je naravno otežavajući faktor. Grčka strana međutim može da povrati međunarodnu reputaciju. Ipak, to što se Grčka pri brojnim odlukama – recimo o planiranom prijemu Makedonije u NATO – nije držala međunarodnog sporazuma iz 1995. godine, na kraju Atini nije mnogo štetilo jer je međunarodna zajednica, uključujući EU, imala da rješava druga hitnija pitanja. Teško da se može govoriti o „velikom pritisku" na obje strane. Ali očito je da se gospodinu Zaevu više žuri.

Izaslanik UN Metju Nimec želi da se ove sedmice u Njujorku sastane sa predstavnicima obje zemlje, a grčki mediji špekulišu da već ima tri prijedloga budućeg imena. Od makedonskog šefa diplomatije Nikole Dimitrova čujemo da se formiraju radne grupe koje bi trebalo da se sastanu tek početkom februara. Koliko brz može da bude proces uopšte?

S obzirom na dosadašnja iskustva, čudilo bi ako ide brzo. Taktikom je opterećeno već i pitanje kako organizaciono pristupiti rješavanju spora. Nijedna od strana ne želi da izgubi obraz. Suštinski problem se sastoji u tome da se pitanje imena dovodi do usijanja iz unutrašnjo-političkih razloga – mobilizacije birača – pa se sada moraju potražiti putevi da se izađe iz te pošasti. To važi za obje strane. Možda makedonska vlada ima malu prednost: ona, za razliku od Sirize, nije dugo na vlasti. A stara politička mudrost kaže da je najbolje pristupiti škakljivim pitanjima odmah nakon stupanja na vlast.

*Profesor emeritus Hajnc-Jirgen Akst je do 2012. vodio katedru za evropske integracije i evropsku politiku na Univerzitetu Duizburg-Esen. Jedno od težišta njegovih istraživanja je i odnos Grčke sa susjedima.