Ništa bez grčkih dobrovoljaca
6. mart 2016Njegova markantna pojava i glas ne prolaze neopaženo na Trgu Viktorija, na atenskom sastajalištu izbjeglica iz cijelog svijeta. Vangelis Kisamitakis miješa jelo u loncu i dijeli porcije. Skuhao je varivo s kozijim mesom. Ovaj 75-godišnji udovac se od svog stana do Trga autobusom vozi dobrih pola sata. On sam ne može puno učiniti na mjestu na kojem stotine ljudi spava pod vedrim nebom i živi u groznim uvjetima. Unatoč tome mu je važno dati signal, kaže u razgovoru za DW: "Ja sam kršćanin, i sam imam jedno dijete koje je nezaposleno i jednu unuku koja odrasta u vrlo skromnim uvjetima. Zato mi je tako žao ovih ljudi ovdje na Trgu Viktorija."
Ovaj umirovljenik je nekada radio kao građevinski radnik, instalater i čistač ulica. 60-ih godina prošlog stoljeća je živio i radio u Düsseldorfu, ali se vratio u domovinu nakon što je preživio tešku ozljedu na radu. "Nisam htio sjediti tamo bez posla, iako sam nakon nesreće na radu imao pravo na socijalnu pomoć", priča Vangelis Kisamitakis. Danas prima mirovinu u visini od 700 eura. U Ateni si tim novcem ne može puno priuštiti. No on ne želi nikome biti na teret. Za vrijeme našeg razgovora prilazi jedna grčka novinarka i pita ga za intervju te kaže da će mu platiti kavu. On pristaje, ali pod uvjetom da on časti.
"Danas čak ni psi ne umiru od gladi"
Drugo mjesto na kojem se privremeno sklonilo na tisuće izbjeglica je putnički terminal u luci u Pireju. Na popločenom podu tijesno stisnuti leže ili spavaju čitave obitelji. Sanitarnih čvorova je vrlo malo, u dvorani se osjeća smrad. Muškarci danju lutaju područjem luke, mala djeca se igraju loptom. Iznenada su sve oči uperene u jednu stariju ženu koja iz velike vreće vadi grickalice i slatkiše. Djeca se guraju, za nekoliko minuta vreća je prazna. "Rođena sam u ratu i znam kako je kada se gladuje. Suosjećam s ovom djecom. Ne smije se dogoditi da ljudi u današnje doba gladuju", kaže 76-godišnja Ana u razgovoru za DW.
Ova umirovljenica živi od 550 eura mjesečno. U luku dolazi često i dijeli slatkiše djeci. Ona vjeruje da za te ljude postoji samo jedno rješenje: okončanje rata u njihovoj domovini. Ali dok se to ne dogodi, te se ljude mora nahraniti, kaže Ana. "Danas čak ni psi više ne umiru od gladi. Ponekad vidim kako pas dobiva jelo i uopće više ne želi jesti jer je sit. Ne smije se dogoditi da mala djeca gladuju", uzrujava se grčka umirovljenica.
Dobrovoljci u akciji
U Grčkoj nema velikodušnog socijalnog sustava. Nezaposleni dobivaju državnu potporu najduže godinu dana, za izbjeglice država nema novaca. Zato je još važniji angažman humanitarnih organizacija. Tu su "Liječnici bez granica" čiju je grčku podružnicu svojedobno osnovao današnji ministar useljeništva Jannis Mouzalas. Ili organizacija "Smiješak djeteta" koju je utemeljio jedan bogati menadžer i koja se financira iz dobrovoljnih priloga. A tu je i grčki Crveni križ koji raspolaže dobro obučenim dobrovoljcima. "Upravo smo podijelili sendviče i vodu", kaže suradnica Crvenog križa Efi Thanassoula na Trgu Viktorija. Ona ističe važnost prevoditelja koji izbjeglicama mogu pomoći u rješavanju svakodnevnih problema. Thanassoula priča: "Upravo se jedan gospodin požalio da su mu ukradene cipele. Savjetovali smo mu da ode u naše skladište i traži nove." Ona kaže da trenutačno ima dovoljno odjeće i pokrivača, ali da su hitno potrebni sanitarni čvorovi i prenoćišta.
Većina inicijativa za pomoć izbjeglicama u Grčkoj nastaje spontano i nekoordinirano - nije vidljivo nikakvo državno planiranje skrbi o izbjeglicama. Kako bi se pojedinačne donacije bolje uskladile "Mreža solidarnosti za izbjeglice" je pozvala putem Facebooka na akciju prikupljanja stvari u nedjelju ispred zgrade grčkog parlamenta. Na društvenim mrežama se točno navodi što je potrebno: od obuće samo tenisice, od odjeće donje rublje i kišne kabanice. Umjesto čokolade - mahunarke i mlijeko u prahu. Hitno su potrebni i lijekovi, proizvodi za osobnu higijenu i pisaći pribor za djecu.