Nijemac sudi Ratku Mladiću

"Frankfurter Rundschau" piše da će njemački sudija voditi proces protiv Mladića:

„Bivši državni sekretar za pravdu u Berlinu, Kristof Flige je stručnjak za međunarodno krivično pravo. Flige (63) imaće podršku od strane jednog holandskog i jednog južnoafričkog sudije. Flige je 2008. godine od strane Ban Ki Muna, generalnog sekretara UN, pozvan da bude sudija u Hagu. Od 1989. godine taj pravnik koji je studirao pravo u Berlinu, vodi odjeljenje za izvršenje kazni u okviru berlinskog Senata za pravdu. Pored toga Flige je u Njemačkoj bio i advokat i sudija.

Druga dvojica sudija u okviru Mladićevog suđenja su Holanđanin Alfons Ori i Bakoni Džastis Moloto iz Južnoafričke Republike. Mladić, koji je još 1995. godine optužen za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, je u četvrtak (26.5.) - gotovo 16 godina nakon kraja rata u Bosni i Hercegovini - uhapšen u Srbiji. Bivši vojni komandant optužen je za više hiljada ubistava. Između ostalog, on se smatra odgovornim za masakr u Srebrenici, gde je ubijeno gotovo 8000 muslimanskih muškaraca i dječaka.“

„Mladić izgleda kao srpski seljak“

"Frankfuter Allgemeine Zeitung" piše da Mladić bez uniforme izgleda nag:

„Niko se nije usudio da stane na put Ratku Mladiću. Bilo je potrebno gotovo šesnaest godina nakon podizanja optužnice, dok ubica iz Srebrenice nije uhapšen. Kako je uspio toliko dugo da se krije od pravnog sistema i pravde?

Mladić je mršaviji. Njegov pogled, nekada siguran i zastrašujući, sada je nestao. Bez uniforme, Mladić izgleda kao da je nag. Dakle, tako danas izgleda? To je Ratko Mladić? Kakva razlika u odnosu na Radovana Karadžića, bivšeg predsjednika bosanskih Srba. Karadžić je pod imenom dr Dragan Dabić živio na Novom Beogradu, a sa svojom dugom sijedom kosom je izgledao kao indijski guru. Mladić izgleda kao srpski seljak. I kao takav se očigledno i predstavljao kada su ga našli.

U Mladićevim rečenicama o ’osveti Turcima’, krila su se uputstva za sve što se u julu 1995. desilo u roku od 72 sata u Srebrenici. ’Turci’, tako srpski nacionalisti zovu bosanske muslimane. Taj naziv znači isto što i ’izdajnik’. Bosanski muslimani su balkanski Sloveni, čiji su katolički ili pravoslavni preci u jednom trenutku, nakon osvajanja zemlje od strane Osmanlija, prešli na islam. To srpski nacionalisti njihovim potomcima zamijeraju i dan danas, stotinama godina kasnije.“

Kakva je to zemlja?

"Die Welt" u svom komentaru ocjenjuje da Mladićevo hapšenje Srbiju ne čini spremnom za EU:

„26. maj 2011. je sretan dan za međunarodnu pravdu. Hapšenje Ratka Mladića pokazuje da nigdje na svijetu više ne postoji sigurno mjesto za ubice. Takođe je taj dan sretan za Balkan i Evropu. Ovaj dan je pokazao da sistem vrijednosti Evropske unije ima težinu. Ko krši pravdu, ne može da bude dio ove zajednice.

Dugogodišnji pritisak iz Brisela je napokon urodio plodom. O dovođenju Mladića pred sudije nije bilo moguće pregovarati. Za to se borila prije svih Holandija, čije su zaštitne snage pri UN, 1995. godine bespomoćno stajale ispred vođe bosanskih Srba, dok se nekoliko kilometara dalje odvijao masakr u Srebrenici.

Evropa je izvukla tačne pouke. Zašto onda druga rečenica nakon novosti o hapšenju glasi: ’Ovim je Srbija napravila veliki korak ka članstvu u Evropskoj uniji?’ Tačno, puna kooperacija sa Međunarodnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju je prva stavka za približavanje Uniji. Sada je Beograd ispunio najbitniji dio. Ali zašto nagraditi zemlju, koja je dozvolila da masovni ubica šesnaest godina slobodno šeta zemljom?

To je samo detalj besmislene priče o skrivanju Ratka Mladića, ali su u pitanju velike dimenzije. On je radio kao građevinski radnik, bio je siromašan, ali je neometeno živio usred Srbije, neko vrijeme čak u Beogradu. Godinama. Kakva je to zemlja i kakva je to zajednica gdje je tako nešto moguće?

Ipak, hapšenje Mladića izaziva iritantnu dinamiku, čija je logika: Srbija je uradila svoje. Sada Evropska unija mora da održi riječ. U suprotnom čestiti predsjednik Boris Tadić neće moći da garantuje fragilnu stabilnost svoje zemlje na duže staze.

Priredila: Ž. Bašić-Savić

Odg. urednik: A. Slanjankić