Novi početak sa Washingtonom
10. novembar 2020
Kada se nekome nešto čestita, obično se nose i darovi. Čestitajući pobjedu izabranom američkom predsjedniku Joeu Bidenu i njegovoj vicepredsjednici Kamali Harris, kancelarka Angela Merkel pridržava se ovog običaja: ona nije uputila čestitke samo riječima koje su, za njene prilike, izuzetno tople i srdačne. Kada se kancelarka prisjeća dugotrajnog prijateljstva između SAD-a, Njemačke i Evrope i kune u zajedništvo, ona ujedno najavljuje ustupke: Nijemci i Evropljani znaju da moraju preuzeti veću odgovornost u ovom partnerstvu. Amerika "s pravom od nas očekuje da uložimo veće napore kako bismo se pobrinuli za našu sigurnost i kako bismo se u svijetu zauzeli za naša uvjerenja".
Postojao je dublji razlog zbog kojeg je Angela Merkel svoje čestitke pred kamerama iznijela u ponedjeljak, a ne - kako je prvobitno najavljeno - u nedjelju popodne. Kao prvo, 9. novembar je sudbonosan dan u Njemačkoj. Na taj dan, kako je rekla kancelarka, desilo se ono najgore ali i najbolje u njemačkoj istoriji. 9. novembra 1938. desili su se pogromi u cijeloj nekadašnjoj nacističkoj državi - sa stotinama mrtvih - nakon kojih su uslijedila sistematska i masovna ubistva Jevreja. 9. novembra 1989. godine pao je Berlinski zid. I tu je Merkel napravila prelaz na SAD, ističući važnu ulogu ove zemlje "za slobodu u svijetu", ali također i za pad zida.
Lijepe riječi nakon kaznenih carina
Ali ono što je stajalo iza svega, imalo je realpolitičku pozadinu i povezano je sa sadašnjom situacijom. Jer, nekoliko sati prije nastupa kancelarke Merkel, EU je najavila masovne kaznene carine na američki uvoz. Brisel je time reagovao na ilegalne američke subvencije koncernu Boeing. Kaznene carine iznose gotovo četiri milijarde dolara godišnje. One neće obradovati američku administraciju, kako sadašnju, tako ni buduću. Bit će zanimljivo vidjeti kako će Donald Trump reagirati i hoće li budući predsjednik Biden, koji stupa na funkciju 20. januara 2020., biti otvoreniji u svojoj trgovinskoj politici.
- pročitajte i ovo: Carinski rat: EU udara na američki kečap?
Angela Merkel doduše, uz čestitke, nosi i darove. Ona sigurno ne dolazi tako pretrpana da nema slobodnu ruku da otvori vrata. Obećanje da će "pojačati vlastite napore" ide ruku pod ruku sa porukom da Evropljani, u odnosu na dosadašnje američke poteze, ipak misle na sebe i to jasnije signaliziraju. Svejedno je što je kancelarka Merkel predsjedavajuća EU još šest sedmica, a kancelarka samo još deset ili jedanaest mjeseci. Ona sada želi pomoći u kreiranju iznova procvjetalog partnerstva.
Kancelarka konkretno nabraja izazove, koje Amerikanci i Evropljani zajednički moraju savladati: pandemiju korone, globalno zagrijavanje, terorizam, stvaranje otvorene, napredne ekonomije i slobodne trgovine. Suočena s globalnim problemima i krizama današnjice, Angela Merkel poziva na povratak multilateralizmu i zajedništvu, nakon svega što su Evropljani i ona morali pretrpjeti posljednjih godina - od stalnih Trampovih zahtjeva za većim finansijskim angažmanom u NATO, preko povlačenja američkih vojnika iz Njemačke pa sve do Trumpovog brutalnog raskida Pariškog sporazuma o zaštiti klime. Možda je za nju najgori od svega bio otrov kojim je Trump Njemačku, koja sebe voli smatrati pouzdanim partnerom, svrstao u blizinu nevaljalih i odmetnutih država.
U strateškom razmišljanju i izjavama kancelarke postoji jedna maksima: ona se nikada ne okreće unazad, niti se, shodno tome, ikada verbalno vraća na ono što je prošlo. To se uklapa i sa sadržajem čestitki Joeu Bidenu i Kamali Harris: ime Trump se ne pominje ni jedan jedini put. Merkel se u svom plavom sakou ne osvrće na borbu dosadašnjeg američkog predsjednika protiv ubjedljivog izbornog rezultata, koju je najavio u medijima. Kao da hoće reći: Trump? Ko biješe Trump?
Ljutiti pogled unazad
Upravo 9. novembra 2016., na isti dan prije četiri godine, kancelarka je, tada doduše u crvenom sakou ali na istom mjestu i pred kamerama govorila o ishodu američkih predsjedničkih izbora. Odmah na početku spustila je palac govoreći o "ponekad teško podnošljivoj konfrontaciji" koja se pokazala u predizbornoj kampanji ove "stare i časne" demokratije. Govorila je o političkoj, ekonomskoj i vojnoj odgovornosti svakog američkog predsjednika, odgovornosti "koja se može osjetiti gotovo svugdje u svijetu".
- pročitajte i ovo: Predsjednik bez trijumfa
A onda je nastupilo ključnih petnaest sekundi, u kojima se radilo o srži politike: "demokratiji, slobodi, poštovanju pravne države i nepovredivosti ljudskog dostojanstva - bez obzira na porijeklo, boju kože, vjeru, spol, seksualnu orijentaciju ili politički stav. "Na bazi tih vrijednosti nudim budućem predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država Donaldu Trumpu blisku saradnju." No on je pao na ispitu. Trump više ne može očekivati poklone. Ovoga ponedjeljka nije dobio ni verbalno isprepleten buket ružnog, osušenog cvijeća. Sve je usmjereno na jedan ulog: na novi početak sa Washingtonom.