Protest protiv Vučića u Berlinu

Upadljivo je bilo da su skoro svi bili mladi – od 20 do najviše 40 godina. Ovaj skup je bio jedan od ukupno 17 sličnih, održanih manje-više sinhrono u mnogim svjetskim gradovima, na kojima se protestvovalo protiv aktuelne vlasti u Srbiji, a prije svega protiv srpskog predsjednika Aleksandra Vučića. Čitava akcija je nazvana „Democracy for Serbia". U saopštenju za štampu koje su prije nekoliko dana na socijalnim mrežama objavili organizatori ovih protesta spominju se osim Berlina još i Amsterdam, Brisel, Boston, Helsinki, London, Njujork, Prag i još nekoliko velikih svjetskih centara.

"Sjevernokorejske mjere u Srbiji"

Skupu u Berlinu se najprije obratio jedan od organizatora, 26-godišnji student pedagogije Petar Marković. On je najprije saopštio da se radi o protestnoj akciji na koju je pozvala grupa građana, da je u pitanju slobodna inicijativa nekoliko pojedinaca iza kojih ne stoji ni jedna partija. Cilj svih ovih skupova je da se svjetskoj javnosti skrene pažnja na, kako je rekao, „potpuno odsustvo i sistematsko potiskivanje demokratije" u Srbiji: „Osnovna demokratska prava građana Srbije, zagarantovana Ustavom, krše se već godinama."

Marković je zatim podsjetio na demonstracije u Srbiji od 7. jula ove godine, kojima je povod bilo donošenje novih mjera vlade u vezi sa pandemijom Kovid-19 i „opasnim manipulacijama sa podacima u vezi s tim." Govornik je vrlo oštrim riječima osudio postupke policije, koja je na proteste reagovala suzavcem, pendrecima i potpuno proizvoljnim hapšenjima. U ovome su pored policije učestvovale i paramilitarne organizacije bez ikakvih oznaka.

Marković je naveo i nekoliko drastičnih primjera prebijanja građana koji su učestvovali u demonstracijama ili se tu našli potpuno slučajno. Za Aleksandra Vučića je rekao da se ponaša kao da je on personifikacija države i da preko svog partijskog aparata kontroliše sve institucije. „Nije preostala ni jedna jedina institucija u zemlji koja može da autonomno djeluje!" – rekao je Marković. Mjere koje je srpska vlada sprovodila u prvoj fazi borbe sa Kovidom-19 on je okarakterisao kao „sjevernokorejske", a naročito je kritikovao ono što je nastupilo kasnije – naime, potpuno ukidanje svih mjera zaštite stanovništva, dopuštanje političkih i sportskih priredbi na kojima je bilo i po 25.000 ljudi, a što je dovelo da aktuelne eksplozije broja oboljelih i umrlih.

„Democracy for Serbia"

Sve to je učinjeno samo da bi se ostvarili politički profiti i dobili izbori. Marković je podsjetio i na to da su na vlasti u Srbiji i dalje ljudi koji su u prošlosti pozivali na rat i krvoproliće i da je Aleksandar Vučić, kao ministar informisanja pod Slobodanom Miloševićem sve neistomišljenike denuncirao kao izdajnike i strane špijune.

Marković je na kraju naveo i zahtjeve koje postavljaju građani okupljeni oko inicijative „Democracy for Serbia". Na prvom mjestu je zahtjev da se izbori u Srbiji od 21.06.2020. godine ponište i da se održe ponovo. Građani očekuju od Ustavnog suda u Srbiji da odlučuje u skladu sa Ustavom i pozivaju svjetske, a posebno evropske predstavnike zakona i političare da se javno odrede u vezi sa ovim izborima, koje predstavnici inicijative „Democracy for Serbia" karakterišu kao „korumpirane." Sljedeći zahtjevi su da se odmah oslobode svi demonstranti koji su protivzakonito uhapšeni i da se formira nezavisna komisija koja će ispitati političku zloupotrebu krize koju je izazvao Kovid-19.

„Dosta je više!"

Organizatori su zatim pozvali prisutne da uzmu riječ – spontano i slobodno – da se svako ko to želi obrati skupu. Tom pozivu se najprije odazvao Bojan Lopin, 31-godišnji stručnjak za mikroelektroniku iz Sremske Mitrovice, koji dvije godine živi i radi u Lajpcigu i koji je zbog protesta sa svojom partnerkom došao u Berlin. Lopin je vrlo emotivno govorio o tome kako se u Srbiji ljekari ucjenjuju i Ustav stalno krši, kako je život u toj zemlji „nenormalan" i vlast autokratska. „Dosta je više!" – uzviknuo je Lopin.

Poslije njega je mikrofonu prišla umjetnica Tanja Ostojić, koja živi u Berlinu već 15 godina. Ona je pozvala prisutne da podrže i potpišu peticiju kojom se traži obustavljanje podizanja spomenika Stevanu Nemanji ispred zgrade nekadašnje željezničke stanice u Beogradu, spomenika za koji je rekla da će biti veći od sedmospratne zgrade, veći od Brandenburške kapije i koji je projektovao ruski umetnik koga je nazvala „klerofašistom" koji po Rusiji podiže spomenike koji „liče na Godzile" i koji uglavnom slave Putina. Ovu peticiju je već – samo za dva dana – potpisalo 2.500 hiljade ljudi.

„Cvijet Srebrenice" u Berlinu

Time je završen zvanični dio skupa. U njegovoj organizaciji je, osim Petra Markovića, učestvovao i Nikola Marić, tridesetogodišnji programer rodom iz Valjeva, koji živi i radi u Berlinu nešto više od tri godine. Marić je učestvovao i u organizaciji protesta koji su na istom mjestu, ispred Brandenburške kapije, održani nedavno, 11. jula i na kojima je učestvovalo stotinjak građana i građanki.

Marić kaže da su ga demonstracije u Beogradu od 7. jula i policijska brutalnost jako uznemirili i da su on i Marković tražili nekakvu organizaciju u Berlinu uz čiju podršku bi ovde organizovali protest i time pokazali solidarnost sa Beograđanima. Pošto takvu organizaciju nisu pronašli, odlučili su da sve sami urade i to je urodilo uspjehom. To ih je ohrabrilo da idu dalje i pokrenu novi protest. Koordinacija ovih skupova širom svijeta obavljena je isključivo preko socijalnih mreža i iza nje ne stoji nikakva politička grupacija ili partija.

Na skupu je bila prisutna i 38-godišnja Ljubica Šljukić Tucakov, filološkinja iz Beograda, koja se prije dve godine preselila u glavni grad Njemačke i koja je u martu prošle godine inicirala slične proteste, pod nazivom „1od 5miliona".  Ljubica Šljukić Tucakov ovoga puta nije učestvovala u organizaciji „Democracy for Serbia", ali je došla da podrži ovu akciju.

Za nju je najvažnije što povremeno okupljanje da bi se izrazilo neslaganje sa režimom u Srbiji govori da se mladi bore protiv malodušnosti i beznađa. Šljukić Tucakov je bila i na demonstracijama održanim 11. jula. Primjetila je da je nekoliko mladih ljudi tada nosilo u reveru takozvani „Cbvijet Srebrenice", cvijet od bijelog konca, simbol masakra u Srebrenici. Time su ovi mladi ljudi željeli da pokažu da osim što protestuju protiv režima u Srbiji žele i da izraze solidarnost sa žrtvama najvećeg zločina u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, koji se desio na taj dan prije 25 godina.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android