Rat u Iraku: Tony Blair ništa nije razumio

Javno mnjenje ga je već odavno bilo osudilo: Tony Blair je skupa s Georgeom W. Bushom krenuo u rat u Iraku kako bi se istakao kao svjetski političar i najbolji saveznik američkog predsjednika. On je lagao svom parlamentu i svom narodu i zato je sukrivac za smrt i kaos na Bliskom istoku, tako misle mnogi.

Pa ipak, dugo čekanje na izvještaj Istražnog odbora se isplatilo. Jer, sad se bez ikakve dvojbe može dokazati kako je došlo do ove najveće krive političke odluke u britanskoj poslijeratnoj povijesti.

Nema mjesta za izgovore

Krajnje detaljno bivši visoki vladin službenik sir John Chilcot izvodi tih, ali perfektan porazan udarac Tonyju Blairu. U sadašnjem političkom kaosu u Velikoj Britaniji još jednom stari državni aparat pokazuje svoje kvalitete. Chilcot u dva i pol milijuna riječi iznosi kako se Blair 2002. odlučio na rat i naknadno izokretao razloge, kako bi ga opravdao.

Mišljenje izvjestitelja je nedvosmisleno: 2003. nije postojao nikakav opravdan razlog i nikakav pravni temelj za invaziju u Iraku. Izvještaji tajnih službi o navodnom Sadamovom oružju za masovno uništavanje bili su dvojbeni. Nije bilo pravne osnove za rat. Blair je izigrao Vijeće sigurnosti UN-a, britanske trupe je loše opremio i potpuno zakazao u planiranju vremena nakon rata.

Blairov istočni grijeh

Prije intervencije u Iraku Britanci su masovno prosvjedovali. Imali su dobar instinkt da su prevareni i da ne postoji ni "neposredna opasnost" za zemlju niti Sadamovo oružje za masovno uništavanje. Ali, Tony Blair je ignorirao mišljenje svoga naroda, kao i prigovore iz Francuske i Njemačke.

Njegova megalomanija navela ga je da se prikloni upravo Georgeu W. Bushu i povede Veliku Britaniju u rat koji je završio katastrofom. Izvještaj promišljeno povezuje invaziju 2003. i današnje stanje u Iraku.

Prijevarom u vezi s razlozima rata Blair je izigrao povjerenje birača. Disciplinirao je svoju vladu i zaobilazio kontrole vladinog djelovanja.

Bivši premijer je postavio kamen temeljac za mržnju i otpor s kojima se političari danas suočavaju. On je počinio istočni grijeh iz kojega proizilazi nepovjerenje s kojim danas mnogi gledaju na politiku.

Ne pokazuje žaljenje

Blijedi, ostarjeli Tony Blair je drhtavim glasom govorio da je tužan i da mu je žao. Ali, on još uvijek ništa nije razumio. Jer, odmah nakon toga slijedila su stara, otrcana opravdanja: da je svijet bez Sadama bolji, da su teroristički napadi od 11. rujna promijenili svijet. I da terorizam u toj regiji danas nije ni u kojem slučaju posljedica invazije.

To je strahovito poricanje. Blair i dalje pokušava braniti ono što se ne može braniti: niz stravičnih političkih i vojnih pogrešaka, svoje krive procjene i svoju bezgraničnu umišljenost.

"S tobom - u svakom slučaju", pisao je britanski premijer u ljeto 2002. Georgeu W. Bushu. To bi trebalo uklesati na njegov nadgrobni spomenik, kao vječnu opomenu protiv slijepe poslušnosti i oholosti. Nakon ovog izvještaja Blairov ugled je uništen.

Ono što je za vrijeme svoje vladavine dobro učinio - primjerice mirovni sporazum za Sjevernu Irsku - bit će pokopano pod ruševinama rata u Iraku. Može li Tony Blair sad biti izveden pred sud, još je otvoreno pitanje. Ali, povijest će o njemu donijeti svoj sud: to je čovjek koji je vodio krivi rat, zbog krivih razloga i s krivim planom.