Red pruge, red kablova, red šahtova...

Sa mjesne džamije u Srebreniku prije godinu dana nepoznati počinioci su odnijeli dva bakarna oluka dužine od po šest metara. Oluk dugačak pet metara nestao je prije nekoliko mjeseci i sa krova pravoslavne crkve "Sveti Nikola" u banjalučkom naselju Bistrica. Sve ovo su primjeri kako se i na koji način dolazi do novca - preprodajom na raznim otpadima. Ali, o tome se javno ne govori.

Almir Selimović iz Gradačca vrši otkup sekundarnih sirovina, među kojima i bakar, željezo, aluminij... Kaže da ljudi najčešće donose starije predmete od željeza ali ne i predmete za koje postoji sumnja da su ukradena roba. "Ja ne otkupljujem ništa za šta bi se moglo utvrditi da je kradena roba. Te poklopce od šahtova ne otkupljujem da ne bi imao problema sa policijom. Policija sve kontroliše, redovno pregledaju robu. Od svakog lica od kojeg se otkupi sekundarna sirovina uzima se broj lične karte, matični broj i tačna adresa", kaže Selimović.

Bakar i gvožđe najunosniji

U februaru ove godine uhapšeno je šest lica zbog krađe elektro-kablova vrijednosti od 25.000 do 30.000 KM na gradilištu tunela Čemerno. Cijena bakra kreće se oko osam maraka po kilogramu a željeza i do 40 maraka. Da li zbog dobre cijene, ali samo u Banjaluci mjesečno nestane veliki broj slivnih rešetaka. Za njihovu zamjenu se samo u jednoj godini utroši i do 100 hiljada maraka.

Nezvanično, najčešće se "ispod ruke" prodaju bakar, olovo i željezo koje je nerijetko ukradeno sa starih vagona ali nisu rijetki ni primjeri krađe dijelova pruge. Slavko Marin, radnik u "Željeznicama RS" upoznat je sa nekim slučajevima: "Znam za neke krađe na terenu Novog Grada. Najčešče se radilo o dijelovima vagona koji su prodavani po otpadima. Što se tiče šina skoro je bila priča u Ramićima (predgrađe Banjaluke op.a) da su isijekli komad šine sa nekog industrijskog kolosijeka..."

"Most se mora prijaviti..."

Josip iz Busovače takođe otkupljuje sekundarne sirovine i kaže da zbog lične bezbjednosti ne otkupljuje ništa što je sumnjivog porijekla: "Daleko od toga da to uzimamo zbog naše sigurnosti. Kod nas nije bilo tih slučajeva. Čuli smo da se dešava i to ali kod nas nije. Taj šaht ne bi smio niko da kupi od tih otkupljivača a da se to ne prijavi policiji ili bilo šta slično... neki mostovi ili slično....".

Bivši direktor "Željeznica RS" Petko Stanojević kaže da su se za vrijeme njegovog mandata dešavali sporadični slučajevi krađa ali da je to, osim velike materijalne štete i direktno ugrožavanje bezbjednosti putnika.

”Vjerovatno ljudi uđu preko ograde, iskoriste nepažnju čuvara i onda odnesu. Mi smo te stvari pronalazili po otpadima. To je bukvalno direktno ugrožavanje života i saobraćaja."

Osim navedenog na meti kradljivaca sekundarnih sirovina često su i trafo stanice, čiji se dijelovi mogu dobro unovčiti na tržištu. Međutim, veći je problem što lopovi na ovaj način nanose više štete javnim preduzećima nego što je vrijednost ukradene robe na tržištu. U svakom slučaju to ne brine izgleda one koji se bave ovim “biznisom”. I dok im se ne stane u kraj crkve, džamije, trafo stanice i pruge su i dalje u opasnosti. Samim tim i građani Bosne i Hercegovine.

Autor: Dragan Maksimović

Odgovorni urednik: Svetozar Savić