Sahranjivanje - "unosan posao" u Srbiji
1. mart 2018
Nekada hektari voćnjaka, a danas – djelić voćnjaka samo je obod oko nekoliko hektara sa grobnicama u jednom niškom naselju. Niš, međutim, nema samo jedno divlje groblje, već šest! Pritom ne postoji evidencija ko je i kada tu sahranjen, niti od kada se tu obavlja sahranjivanje.
Važećim Zakonom o sahranjivanju i grobljima, lokalne samouprave određuju koje zemljište će biti groblje, kao i kome će povjeriti brigu o njima. Izgleda, međutim, da Zakon važi samo na papiru, pa niško preduzeće „Gorica", kome je grad dodijelio brigu samo o tome, brine o tri zvanična groblja, dok ostala „divlja groblja" svakodnevno rastu, bez ičije kontrole i nadležnosti. Tako se hektari voćnjaka pretvaraju u hektare nadgrobnih spomenika.
„Ovo je problem koji datira još od prije više decenija", objašnjava v.d. direktora preduzeća „Gorica" Igor Novaković. „U početku su to bila seoska groblja gdje se nekoliko domaćina okupi i dajući dio svoje parcele odredi gdje će se sahranjivati ljudi iz tog sela. Kako se grad širio, ta seoska groblja su došla u obuhvat grada i prerasla su seoska groblja. I sada se tu sahranjuju i iz drugih dijelova grada", kaže Novaković.
Razlika u cijeni
Do podataka o parcelama na divljim grobljima nije lako doći. Prodavci se ne pojavljuju nigdje, a parcele se prodaju preko posrednika, najčešće preko cvjećara pored groblja koje daju brojeve telefona za informacije. Ni na te brojeve se ne javljaju vlasnici parcela, već opet posrednici. Ipak, saznali smo da grobno mjesto za dvogrob na jednom takvom groblju košta od 350 do 600 evra. Ima i skupljih, u okolini crkve koja se u većini slučajeva nalazi na svim grobljima. U tu cijenu spadaju sahrana, iskop i građevinski radovi oko grobnice.
S druge strane, najjeftinija parcela za dvogrob na zvaničnom niškom groblju košta 57.000 dinara (oko 480 evra), a najskuplja oko 2.500 evra. U cijenu od 57.000 dinara je, osim sahrane, iskopa i građevinskih radova, uračunat i desetogodišnji zakup parcele.
Razlika u cijeni jeste jedan od faktora zašto se građani odlučuju da svoje bližnje sahrane na grobljima koji nisu u nadležnosti javnog gradskog preduzeća. Još jedan bitan faktor je blizina, jer Niš sa više od 300.000 stanovnika ima jedno groblje na periferiji i dva u Niškoj banji, van grada. Za mnoge porodice, ovo je bio ključni faktor u trenutku kada su ostali bez svojih najmilijih.
Parcele na njivi
„Mi nismo ni razmatrali druge opcije, jer smo imali vrlo malo vremena za razmišljanje", objašnjava svoje razloge za kupovinu grobnice na divljem groblju Ivan Petrović. „Nisam siguran da je to regularno, ali nemajući bolji izbor i pošto ti niko ne pravi problem, ti platiš čovjeku 500 evra za dva grobna mjesta. To je praktično dio njive, kao produžetak starog, već postojećeg groblja u dijelu u kom mi živimo. Mogli smo da biramo da li ćemo bliže putu koji nije asfaltiran – nekoliko parcela tu košta 600 evra – ili ćemo malo dublje i dalje od puta, za nešto manje novca", kaže Petrović i dodaje: „Taj čovjek koji rasprodaje svoju njivu parcelu po parcelu, on živi od danas do sutra, njemu taj novac itekako dobro dođe. Ti mu platiš, a ako nemaš odjednom, dogovoriš se. On ti da čak i nekakvu priznanicu."
Vlasnik grobnog mjesta s priznanicom – u katastru ta opcija ne postoji. S obzirom na to da je za tu namjenu potrebno zemljište veličine devet kvadratnih metara, u katastru nema mogućnosti za prijenos vlasništva za tako malu parcelu. Parcela po parcela – vlasnici njiva i vinograda na taj način zarade čak i 25 puta više nego da prodaju zemlju u komadu, jer jedan ar poljoprivrednog zemljišta u tim dijelovima košta oko 260 evra, a u ar zemlje stane jedanaest duplih grobnica.
Nišlije s kojima smo razgovarali ne strahuju zbog eventualnih problema oko vlasništva, jer sumnjaju da će iko ikada dirati groblja, bez obzira na to što je jedini dokaz da im je neko tu sahranjen ispisani papir iz paragon-bloka i eventualno spomenik koji je naknadno podignut. S druge strane, na zvaničnom groblju koje uređuje gradsko preduzeće dobija se fiskalni račun, a grobno mjesto se ne kupuje, već zakupljuje na deset godina. Nakon toga, ukoliko se zakup ne produži, JKP „Gorica" može da ga ponudi novom kupcu.
Prijava protiv N. N. počinilaca
Ipak, pojavom divljih groblja, krši se nekoliko zakona, zbog čega je direktor tog preduzeća Igor Novaković podnio krivične prijave sudu protiv N. N. počinilaca. „Ti ljudi koji prodaju parče zemlje od devet kvadrata i ne plaćaju porez time oštećuju budžet grada i države, i vrše niz drugih prekršaja i krivičnih djela. Prvo, krše Zakon o sahranjivanju i grobljima, jer sahranjuju na poljoprivrednom zemljištu – to je njiva! U katastru se taj dio zemlje vodi kao njiva, nije namijenjen da bude groblje", objašnjava direktor Novaković. Prema njegovim riječima, vrlo je lako utvrditi čija je zemlja koja se prodaje u te namjene.
„Uprava za planiranje izvukla je katastarske parcele na kojima se ta groblja nalaze. Pošto nisu namijenjena za to, ona nisu ni uređena, niti iko o njima vodi računa – nemaju osnovne komunalne uslove koje bi trebalo da imaju groblja, nemaju kapelu, nema ništa što je propisano Zakonom o grobljima. Prema statistici Sekretarijata za građanska stanja i opšte poslove, na teritoriji Niša godišnje premine oko 3.000 ljudi, a kod nas se sahranjuje do 1.600 preminulih. Jasno vam je onda koliko se gubi iz gradske kase", kaže Novaković.
Računica pokazuje da za 1.400 ljudi s najjeftinijom grobnicom na gradskom groblju, preduzeće i grad gube 80 miliona dinara godišnje. Igor Novaković zbog toga traži od grada da u nadležnost „Gorice" dođu i ostala groblja nastala na teritoriji Niša, ali do sada reakcija na taj zahtjev nije bilo. Zato se nada da će sud po krivičnoj prijavi utvrditi ko na taj način krši zakone, za šta su propisane i velike novčane kazne.
Na pitanje da li postoji dovoljno mjesta na gradskom groblju, direktor „Gorice" kaže da, prema toj statistici, ima mjesta za još dvije godine eksploatacije, a da je, prema detaljnom planu regulacije jedne gradske opštine, u planskoj dokumentaciji određen dupli zahvat zemljišta za eksproprijaciju u te namjene u odnosu na sadašnje groblje. To će, prema Novakovićevim riječima, biti dovoljno za narednih deset do 15 godina.
Važno je da je u blizini crkva
Još uvijek nije poznato da li će Niš u međuvremenu da dozvoli gradskom preduzeću upravljanje nad divljim grobljima. Ono što se sigurno zna jeste to da građane ne interesuje da li je groblje legalno ili ne. Osim toga da ne potroše više novca nego što moraju, važno im je i to da je u blizini crkva, kako bi se sahrana održala u tradicionalnom duhu pravoslavlja. To je važno i crkvi, kaže paroh Saborne crkve u Nišu, otac Branko.
„Po dubokom vjerovanju crkve, posljednja stanica našeg života je groblje. To je biološka stanica gdje ostaju da se sačuvaju ljudska tijela zato što duboko vjerujemo da je čovjek besmrtno biće i da će vaskrsnuti. Zbog toga se groblja nalaze na najsvetijim mjestima, a najsvetija mjesta su hramovi. Danas su u svim selima, u svim mjestima, groblja usko vezana za hramove, odnosno crkve", kaže otac Branko i dodaje: „Za nas je jedino važno da su mjesta gdje se ljudi sahranjuju sveta mjesta, a sva ostala organizacija je na gradu da to organizuje. Mi se uvijek trudimo da pored groblja budu hramovi, jer se krštenjem u hramu čovjek rađa, a uz zvona i opijelo odlazi."