Saradnja tužilaštava Srbije i BiH

Jučerašnje (18.3.) hapšenje osam lica za zločine počinjene na području Srebrenice otvorilo je još jednom pitanje saradnje tužilaštava sa obje strane Drine. Sama činjenica da je Srbija prvi put aktivno uzela ulogu u hapšenju i procesuiranju odgovornih za zločine u Srebrenici, izuzev slučaja „Škorpioni“, dovoljno govori o opredjeljenosti ove zemlje da konačno počne sa procesuiranjem odgovornih za ratne zločine u proteklom ratu na području BiH. Zamjenik tužioca za ratne zločine Srbije Bruno Vekarić kaže da je za ovakvu saradnju ključan bio Protokol o ustupanju dokaza između BiH kojeg su potpisale dvije zemlje: „Izuzetna je saradnja između ova dva tužilaštva nakon potpisanog sporazuma, čak se u nekim slučajevima formiraju zajednički istražni timovi i kao što vidite sve to počelo je da daje izuzetne rezultate. Srebrenica i Štrpci su najveća dva predmeta iz proteklog rata i mjesto gdje su počinjeni najveći zločini. Upravo poruka koja se ovim šalje je da ni žrtve Srebrenice ali ni počinioci neće biti zaboravljeni“.

Niko se više ne može sakriti

Tužilaštva Srbije i BiH potpisali su Protokol o saradnji i ustupanju dokaza u istragama ratnih zločina u Briselu u januaru 2013. godine. Protokolom je definisana razmjena informacija i dokaza na principu dobrovoljnosti u predmetima ratnih zločina, a omogućava jednu od najbitnijih pretpostavki, a to je efikasnije postupke za ratne zločine, posebno u slučajevima kada se otvaraju paralelne istrage u BiH i Srbiji.

Iako mnogi imaju primjedbe na rad tužilaštava u BiH, kada je riječ o procesuiranju odgovornih za ratne zločine, njihove aktivnosti, bar u posljednje vrijeme govore o riješenosti da se odgovorni privedu licu pravde. U decembru prošle godine po naredbi dva tužilaštva uhapšeno je 14 lica od čega 10 na području BiH a četiri na teritoriji Srbije. U optužnici se terete za ratni zločin u Štrpcima i Višegradu, kada je iz voza na relaciji Beograd - Bar, oteto i kasnije na području BiH ubijeno najmanje 20 žrtava, državljana Srbije i Crne Gore bošnjačke nacionalnosti, jedna osoba hrvatske nacionalnosti i jedna osoba afro-azijskog porijekla.

„Naša saradnja postoji i ovo je jasan pokazatelj svima u regionu koji su počinili ratne zločine da se niko više ne može skrivati. Biće procesuiran, biće pronađen modus za procesuiranje svih lica koja su se do sada skrivala u nekoj od susjednih država. Svakako ovu saradnju podržava i EU i Haški tribunal“, kaže Boris Grubešić portparol Tužilaštva BiH.

Bramerc: „Može i bolje“

Glavni tužilac Haškog tribunala Serž Bramerc smatra da upravo saradnja tužilaštava u regionu može biti od ključnog značaja za procesuiranje odgovornih za ratne zločine.

„Mi podržavamo proces procesuiranja odgovrnih za ratne zločine. Pravo je svake žrtve da vidi da se ostvaruje napredak u njihovim predmetima. Želimo vidjeti i da političke strukture rade kako bi se vidio napredak u ovom pitanjima. Treba reći da se regionalna saradnja u procesuiranju odgovornih za ratne zličine očigledno poboljšava ali želimo vidjeti više saradnje na tim pitanjima. Političkog pritiska na Srbiju nije bilo“, kaže Bramerc, koji je tokom protekla tri dana boravio u posjeti BiH.

Saradnja sa Tribunalom nije više uslov za pristupanje Srbije EU, a obaveza kažnjavanja zločina je obaveza svake države, smatra Dušan Janjić, direktor Foruma za etničke odnose iz Beograda. Ipak Janjić ne isključuje da je bilo određenih političkih pritisaka da se odgovorni procesuiraju, ne samo u Srbiji već i drugim zemljama regiona, posebno uoči godišnice zločina u Srebrenici: „Dobro je što se hapšenjem šalje poruka da svaki zločin mora biti kažnjen a razumljivo je, zbog nepovjerenja koje postoji u regionu, da će se sve što se dešava doživjeti sa jednom vrstom skepse“.

Sudski procesi traju predugo

U oba tužilaštva ne žele da govore o konkretnim brojevima i predmetima koji su u toku upravo zbog mogućnosti narušavanja procesa istrage koje se vode u obje zemlje. Ono što je najbitnije, smatra novinarka BH Radija 1 i član Asocijacije izvještača sa sudova u BiH, Mirela Huković- Hodžić da se procesi vode i da se odgovorni privode licu pravde: „Jako je dobro da se procesi vode i u Srbiji a u tom smislu postoji i mjesna nadležnost. Za zločine koji su počinjeni u BiH najbolje bi bilo da se procesuiraju u BiH s obzirom na satisfakciju prema porodicama žrtava koje pravdu traže već 20 godina, a sudski procesi traju predugo. U tom smislu one su generalno nepovjerljive prema pravosuđu. Tako da, nakon što se procesuira nekoliko slučajeva i u Srbiji, vjerujem da će i povjerenje biti daleko veće“, kaže Huković-Hodžić.

Slučajevi „razdora“

Međutim, postoje i neki predmeti u kojima dva tužilaštva i nemaju iste poglede, a to je procesuiranje Ilije Jurišića kojeg je srbijansko tužilaštvo osudilo na 12 godina jer je, kako se navodi, naredio napad na kolonu JNA 15. maja 1992. godine na Brčanskoj Malti u Tuzli. Predmet je trenutno pred Apelacionim sudom za ratne zločine u Beogradu i ovih dana trebao bi biti nastavljen proces, nakon što mu je ranije kazna potvrđena i u drugostepenom postupku.

Takođe tu su i slučajevi Ejuba Ganića i Jovana Divjaka, ratnog člana Predsjedništva BiH i generala Armije BiH, oko kojih takođe nema konsenzusa, a odnosi između dvije zemlje su se zakomplikovali 2010. godine nakon što je Ganić uhapšen u Londonu po optužnici Srbije da je kriv za smrt najmanje 18 vojnika JNA 1992. godine u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu. Zahtjev Srbije za izručenjem je odbačen i Ganić je pušten na slobodu. Divjak je po istoj optužnici uhapšen godinu kasnije na bečkom aerodromu, a nakon tri mjeseca pušten je na slobodu uz obrazloženje da ne postoji osnova za izručenje Srbiji.

Tužilaštvo BiH donijelo je 2012. godine naredbu o obustavljanju istrage protiv Ejupa Ganića i Jovana Divjaka u slučaju Dobrovoljačka ulica. Pored Ganića i Divjaka istraga je, kako je tada rečeno u Tužilaštvu, obustavljena i protiv Hasana Efendića, Zaima Backovića, Jusufa Pušine, Emina Švrakića, Dragana Vikića, Fikreta Muslimovića, Dževada Topića, Jovice Bećirović, Rešada Jusupovića, Jusufa Kecmana, Damir Dolana i Ibrahim Hodžića.