Stanodavci protiv zamrzavanja kirija
16. septembar 2019
„Otputujte za Ženevu. Tamo otpada malter sa plafona“, kaže Andreas Ibel i dodaje da je u okolini grada sve kako treba. Ibel vidi uzroke u limitiranju kirija koje je u drugom po veličini gradu u Švajcarskoj na snazi već 20 godina i tvrdi da u zgrade nije više investirano. To je za njega primjer koliko može da našteti nedostatak političke diskusije.
Vidi – zadovoljni stanari
Ibel je predsjednik Saveza slobodnih preduzetnika u oblasti nekretnina i izdavanja stanova u Njemačkoj. On je, naravno, lobista i pristrastan je. Ali on je za konferenciju za medije doveo podršku – Manfreda Gilnera, šefa Instituta za istraživanje javnog mnijenja Forsa. Savez je naručio reprezentativnu anketu koja pokazuje to što u Savezu odavno tvrde: njemačkoj su potrebni novi stanovi! I opet je potrebno da se pojednostavi građenje stambenog prostora.
Gilner je anketirao 1500 stanara i 453 vlasnika nekretnina. Rezultati istraživanja pokazuju da se u Njemačkoj često stvara pogrešna slika kada je riječ o tržištu nekretnina. Naime, 84 odsto stanara su zadovoljni ili veoma zadovoljni sa trenutnom situacijom, a 76 odsto njih smatraju da je visna kirije primjerena.
Ibel, koji je ujedno šef građevinske firme iz Hamburga, priznao je pred novinarima da nije sve baš ružičasto: „Naravno, ima i kukolja u žitu, to i nama smeta i moramo da se borimo protiv toga“. On dodaje da ga u najmanju ruku na isti način iritira politička diskusija o zaustavljanju rasta kirije i postavljanju gornje granice za cijene kvadrata. „Ideologija ne smije da zamjeni činjenice. Krajnje je vrijeme da se vratimo činjeničnom stanju i preciznim instrumentima stambene politike“. Savez se generalno žali da je u Njemačkoj teško da se dobije dozvola za gradnju stanova. Ibel kaže da onda ne treba da čudi što se više grade objekti poslovne namijene. Osim toga, to ne tvrdi samo Savez, da u njemačkim metropolama nedostaje stambeni prostor.
Opštine su na potezu
Savez je u avgustu skrenu pažnju na činjenicu da opada broj dozvaola za gradnju stambenih objekata. Savezni zavod za statistiku je objavio brojke prema kojima je u prvom polugodištu izdata dozvola za gradnju 164 000 stanova, što je 2,3 odsto manje u odnosu na isti period prošle godine. Ibel traži od opština da stave na raspolaganje dovoljno građevinskog zemljišta po razumnoj cijeni i da ubrzaju proceduru izdavanja dozvole. On napominje da postoji još jedan problem: „kad vam pukne neka cijev pokušajte na brzinu da dobijete nekog majstora".
Ljudi su zabrinuti
Savez ukazuje da je anketa pokazala da je 55 odsto stanara zabrinuto za to hoće li njihova primanja u starosti biti dovoljna da zadrže sadašnji standard stanovanja. Čak su i vlasnici stanova zabrinuti. Za predsjednika Saveza Ibela je najbolji način da se ljudi unaprijed pobrinu za svoju starost – stan u vlasništvu. On označava kao politički propust to što mnogo ljudi nije u stanju da kupi stanove iako su kamate rekordno niske: „Ovu zabrinutost ljudi možete ublažiti samo pravovremenim stvaranjem stambene svojine, pošto troškovi kredita u stanu koji ste kupili tokom vremana padaju". On to formuliše još jednostavnije: „Ovdje fali samo to da više ljudi može da dođe u posjed stambenog prostora, a ne da se prčka po kirijama“.
U Njemačkoj skoro da se više ne grade socijalni stanovi. To takođe smeta Savezu: „Predložili smo jednom da se socijalni stanovi oslobode poreza na promet“, kaže Ibel. Savez nikada više nije čuo ništa o sudbini tog prijedloga, a trenutno se vodi debata da bi to moglo da bude sredstvo podsticanja atraktivnosti putovanja željeznicom.
U sopstvena četiri zida
U tom trenutku na konfereciji za predstavnike medija stiče se utisak da bi bilo dobro kada bi političari i firme iz oblasti nekretnina češće razgovarali. Tako bi se možda otklonile predrasude. Spomenuta anketa je pokazala da građani misle da 46 odsto stambenog prostora pripada građevinskim koncernima koji su označeni na berzi. Ustvari, njima pripada svega 2,2 procenta stambenog prostora. Prema podacima saveza 77 odsto stambenog prostora pripada građanima koji u tom prostoru žive ili privatnim „malim iznajmljivačima“ kako ih Savez označava.