Tunis kao EU verzija "plana za Ruandu"?

Teoretski, Tunis bi mogao da postane glavna lokacija za smještaj tražilaca azila koje je Evropska unija odbila.

Model sličan nedavnom „planu za Ruandu" Velike Britanije koji ima za cilj prebacivanje odbijenih tražilaca azila iz te zemlje u Afriku.

U praksi, međutim, malo je vjerovatno da će se to desiti u Tunisu, iako su se njegove obale odavno pretvorile u popularne polazne tačke za migrante iz sjevernoafričkih i subsaharskih zemalja na putu ka Evropi.

Ranije u aprilu, predsjednik Tunisa Kais Saied ponovio je tokom sastanka o nacionalnoj bezbjednosti da Tunis „neće postati ni centar ni granična tačka" za migrante iz podsaharskih zemalja. Niti će, kako je istakao, prihvatiti migrante „deportovane iz Evrope".

Ovo nije prvi put da Saied daje takve izjave, ovog puta i uprkos očiglednoj kontradiktornosti. Jer, Evropska unija i Italija aktivno nastoje da ograniče migraciju iz Tunisa, dok je Tunis jasan da ne želi više migranata koji odlaze ili se vraćaju. A italijanska premijerka Đorđa Meloni ga je snažno podržala u odbacivanju onoga što se naziva tuniskim „planom za Ruandu".

Konkretno, njena podrška je došla neposredno nakon što su postignuta tri nova sporazuma sa Tunisom u okviru italijanskog „Mattei plana" za Afriku — strategije vrijedna 105 miliona evra (111,7 miliona dolara) za cijeli kontinent koja ima za cilj povećanje ekonomskih mogućnosti i sprečavanje migracije u Evropu.

Ovi sporazumi su potpisani nekih osam mjeseci nakon što jeEU ponudila Tunisu „program partnerstva" vrijedan više od milijardu evra finansijske podrške i koji je takođe uključivao 105 miliona evra za suzbijanje neregularnih migracija.

Ovo pragmatično partnerstvo je već pokazalo uspjeh u smislu smanjenja broja migracija.

Prema najnovijim podacima agencije UN za izbjeglice UNHCR, od 15. aprila 2024. godine, snage granične patrole Tunisa presrele su otprilike 21.000 migranata prije nego što su stigli do evropskih voda.

S druge strane, manje od polovine migranata — oko 16.000 ljudi koji su uglavnom otišli ​​iz Tunisa i u manjoj mjeri iz Libije i Alžira — stiglo je u Italiju tokom ovog perioda u poređenju sa istim periodom 2023.

Strože kontrole više vraćenih migranata

„Sporazum EU sa Tunisom je osmišljen da drži migrante i izbjeglice dalje od EU, ali ne i od samog Tunisa", rekao je za DW Keli Petilo, programski menadžer za Bliski istok i sjevernu Afriku u Evropskom savjetu za spoljne odnose.

Štaviše, nijedan od sporazuma se ne bavi činjenicom da se Tunis ne može smatrati „sigurnom zemljom" pošto predsjednik Saied ne samo da je demontirao većinu tamošnjih demokratskih institucija nakon preuzimanja vlasti u julu 2021. godine, već i zato što se obračunavao s migrantima.

„Sporazumi sa EU i Italijom čak potkopavaju prava izbjeglica i migranata", dodao je Petilo.

Salsabil Čelali, direktorka nevladine organizacije Human Rights Watch (HRW) u Tunisu, potpuno se slaže.

„Danas se u Tunisu migranti, tražioci azila i izbjeglice suočavaju sa ozbiljnim zloupotrebama koje čine snage bezbjednosti, uključujući Nacionalnu gardu i Obalsku stražu tokom presretanja na moru, a kada se ljudi vrate, nastavljaju da se suočavaju sa maltretiranjem, proizvoljnim hapšenjima, pritvorom i kolektivnim protjerivanjem", rekla je Čelali.

Međutim, ona takođe vjeruje da trenutna situacija nije samo rezultat Saiedove stroge politike prema migrantima.

„To je takođe povezano sa politikom eksternalizacije EU, s obzirom na to da EU nastavlja da finansira kontrolu migracija u Tunisu na račun ljudskih prava i navodnih vrijednosti EU", rekla je ona.

Tunisu takođe nedostaju nacionalni zakoni o azilu, pa čak i sistem azila koji bi mogao dati pravni status ili omogućiti ljudima da rade, rekla je Loren Sajbert, istraživačica prava izbjeglica i migranata u HRW-u.

„Iako je Agencija UN za izbjeglice, ili UNHCR, u mogućnosti da registruje tražioce azila i izbjeglice u Tunisu, oni nemaju adekvatnu humanitarnu podršku i mnogi su beskućnici i siromašni", rekla je ona. „Čak i registrovane izbjeglice imaju poteškoća u pristupu poslu i javnim uslugama.”

Trenutno je oko 12.000 izbjeglica i tražilaca azila registrovano kod UNHCR-a u Tunisu.

Podsticaji za tuniske birače

S obzirom na predstojeće predsjedničke izbore u Tunisu u oktobru i javno raspoloženje protiv migranata u zemlji, malo je vjerovatno da će Saied u skorije vrijeme staviti bilo kakav akcenat na poboljšanje uslova za migrante.

Umjesto toga, on će se bez sumnje pozabaviti ekonomskom krizom u zemlji i nastojati da smiri stanovništvo.

„Iz perspektive Tunisa, bilateralni sporazumi i saradnja moraju na adekvatan način odražavati i promovisati nacionalne interese na način koji je efikasan za javnost“, rekla je Uta Staševski, koja vodi tunisku kancelariju njemačke Fondacije Hans Zajdl.

Stoga će jedan dio novog sporazuma premijerke Meloni — u kojem će Italija dati 12.000 boravišnih dozvola kvalifikovanim Tunižanima u naredne tri godine u nastojanju da podstakne redovnu migraciju — svakako biti naglašen u narednim mjesecima.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu