Uz ime Srđana Aleksića: "Pošten odnos prema prošlosti"

Da je živ, Srđan Aleksić 9. maja bi slavio svoj 52. rođendan. Umro je od posljedica prebijanja u rodnom Trebinju 27. januara 1993. godine, braneći svog sugrađanina, Bošnjaka. Svoju čovječnost platio je životom.

Helsinški parlament građana Banja Luka, Fondacija Cure iz Sarajeva i Udruženje mladih novinara RS 2010. godine ustanovilo je Novinarsku nagradu nazvanu po Srđanu, a do sada ju je primilo 27 novinara iz BiH, za “profesionalno izvještavanje o marginaliziranim grupama u kontinuitetu i za razvoj društveno odgovornog novinarstva”.

Grupa dobitnika nagrade odlučila je, posjetom njegovom grobu u Trebinju, odati počast Srđanu Aleksiću nekoliko dana uoči Svjetskog dana slobode medija, te tako skrenuti pažnju da i u bh. medijskom prostoru još dosta toga treba popraviti, promijeniti, unaprijediti.

Medijska grupa ‘Srđan Aleksić’

"Mi, dobitnici Novinarske nagrade ‘Srđan Aleksić' - Anđelka Marković, Vanja Stokić, Milan Račić, te Aleksandar Žolja iz Helsinškog Parlamenta građana Banja Luka... okupili smo se ovdje kako bismo povodom 3. maja, Svjetskog dana slobode medija, odali počast Srđanu i poručili da je pravda, dobrota i ljudsko dostojanstvo nešto za što se mi, bez obzira na uslove u kojima radimo, moramo boriti i da poručimo da nas nagrada koju smo dobili obavezuje za cijeli naš ljudski i profesionalni život, da se držimo istinskih vrijednosti i da od njih ne odustajemo”, rekla je Milkica Milojević, novinarka iz Banje Luke, inicijatorica okupljanja i dobitnica nagrade ‘Srđan Aleksić’ 2012. godine.

"Također sam inicijatorka ideje da vrlo brzo osnujemo medijsku grupu 'Srđan Aleksić', koja će se baviti promocijom vrijednosti koje našu profesiju čine dostojanstvenom i društveno odgovornom, dakle, onakvom kakva treba da bude da bismo mi uopšte zaslužili da možemo nositi, bilo ko od nas, nagradu ‘Srđan Aleksić’”, izjavila je Milojević.

Medijska grupa ‘Srđan Aleksić’, kako je najavila, osnivačku skupštinu mogla bi imati već krajem maja. “Odlučili smo se na taj čin kako bismo odali počast Srđanu i podsjetili i sami sebe i druge novinare da se moramo svojski potruditi da bismo ovo društvo učinili boljim, pravednijim, slobodnijim i da bismo kao novinari doprinijeli da društvo tako i postane”, naglasila je Milojević. 

Širiti vrijednosti odgovornog novinarstva

Kroz Medijsku grupu, prema njenim riječima, pokušat će se definirati “minimum vrijednosti koje mi kao odgovorni novinari moramo da slijedimo u svom radu i koje ćemo, kao neku vrstu preporuke, da dijelimo sa ostalim kolegama”. "Prvobitna ideja bila je da to bude novinarska i građanska hrabrost, pošten odnos prema prošlosti i odgovornost... Nadam se da ćemo oko tih temeljnih vrijednosti da se sporazumijemo, da je to ono za šta ćemo se boriti i zalagati, a potom ćemo da osmislimo alate kako da to provedemo u praksi”, kaže Milojević.

"Upravo je to ono što je Srđan uradio jednog momenta. Spasio je ugroženog i nemoćnog čovjeka od nasilnika. Dao je svoj život za to”, kaže Srđanov otac Rade Aleksić. “Ali, kako vrijeme prolazi, Srđan, čini mi se, sve više živi u narodu, sve je bliže čovjeku, sve je više u dušama ljudi i sve više oplemenjuje mene samoga, a i mnoge druge, jer plemenitost je nešto najljepše što čovjek može da doživi i da ima”.

Inače već godinama BiH zauzima neko srednje mjesto u Globalnom indeksu slobode medija Reportera bez granica. Ove godine, prema izvještaju, BiH je na 62. mjestu, od ukupno 180 zemalja, no zauzima najbolje mjesto u regiji, a slijede je Hrvatska na 69., Albanija na 75. i Srbija na 76. mjestu.

Autocenzura zamijenila cenzuru

Bez obzira na lagani napredak, u izvještaju se navodi kako je u BiH “politička klima polarizirana i obilježena konstantnim verbalnim napadima i nacionalističkom retorikom, što predstavlja nepovoljno okruženje za slobodu štampe”. Također se navodi da “uređivačka politika odražava etničke podjele i govor mržnje”, da su “novinari mete napada zbog njihovog etničkog porijekla, kao i onoga što pišu”, te da “koncentracija medijskog vlasništva izaziva zabrinutost, posebno zato što vlasništvo nije transparentno, a uvjeti rada novinara su neizvjesni - angažirani su na kratkim ugovorima i malo plaćeni”.

U takvoj sredini, Medijska grupa ‘Srđan Aleksić’ itekako ima smisla. “Svi novinari i novinarke znaju u kakvoj situaciji danas radimo - situaciji visokih zahtjeva, niskih standarda, stalne potplaćenosti i strašne zatrpanosti, ponekad i ne baš smislenim poslovima, a nauštrb onih smislenih koji bi trebalo da budu tema naših priča. I, naravno, da pokušamo odgonetnuti kako da se suprotstavimo autocenzuri, koja je u svim ovim elementima i u svim ovim vrijednostima, najčešće zbog sticaja okolnosti, glavna prepreka poštenom, odgovornom i hrabrom obavljanju našeg posla”, naglašava Milkica Milojević.

Ove godine, prema riječima Aleksandra Žolje iz Helsinškog parlamenta građana Banja Luka, po 8. put će biti dodijeljena nagrada ‘Srđan Aleksić’. “S obzirom na Svjetski dan slobode medija, mislim da kriterijum ove novinarske nagrade upravo govori o tome i simbol Srđana Aleksića jeste ta građanska hrabrost, ljudskost, čovjek u prvom planu, a mediji su, na neki način, itekako bitan faktor u svemu tome i upravo zahvaljujući medijima mi čuvamo lik i djelo Srđana Aleksića i upravo oni novinari koji koriste politički korektan govor, koji se bore protiv govora mržnje, protiv loših vijesti, koji se bore za čovjeka, njih nagrađujemo i želimo time da ih motivišemo da ne odustanu od te misije”, kaže Žolja.

Novinarima nije lako

"Znamo, nije ni vama lako. Svaki dan morate uraditi ne znam koliko priloga i koliko tema, tako da se ponekad nemate vremena posvetiti kontinuirano nekim stvarima, koje su jako bitne, jer ste ponekad jedini prijatelji pojedinih grupa, od kojih su faktički svi digli ruke”, kaže Žolja opisujući situaciju u kojoj se nalazi većina novinara u BiH.

Djelo Srđana Aleksića, kako je na njegovom grobu poručio Milan Račić, novinar iz Mostara i jedan od dobitnika Novinarske nagrade ‘Srđan Aleksić’, na neki način ostavlja obavezu “kako da ovo veliko djelo očuvamo za današnje, a i za buduće generacije”. "Činimo sve da to i uradimo”, poručio je Račić.

Najemotivniji svakako je bio Srđanov otac Rade, koji je zajedno sa Milkicom Milojević na sinov grob položio bijele ruže. “Ja lično, kao otac, nisam mogao ni pomisliti koliko jedan slučaj, kao što je Srđanov slučaj, može u čovjeku probuditi čovječnost, ljubav, potrebu da ima prijatelja, da mu je svak drag, čak i potrebu da razumije i neprijatelja i da pokuša i od njega da stvori prijatelja”, rekao je Rade Aleksić.

To je to, dodao je on, "što je bitno i što uspijeva i mislim da vi, mladi ljudi, mladi novinari, najčestitije propagirate i pomažete da se pojam čovjeka jača, otkriva i da dođe do pobjede”. Bijele ruže na Srđanovom grobu, kako kaže Rade Aleksić, ostaju kao “dokaz nevinosti i dobrote čovjekove”.