Vrijeme je zrelo za kraj procesa neonacistima

To je sudski postupak superlativa koji se od svibnja 2013. vodio pred Višim pokrajinskim sudom u Münchenu protiv terorističke skupine "Nacionalsocijalističko podzemlje" (NSU). Trojka oko optužene Beate Zschäpe se tereti za deset ubojstava. Druge žrtve su imale sreće da su u bombaškim napadima ostale žive. Hoće li na kraju dobiti zadovoljštinu, to će ovisiti i o kazni koja će biti izrečena.

Obiteljima žrtava će u svakom slučaju ovaj, često mukotrpan sudski postupak u dvorani A 101 ostati u sjećanju zbog pomiješanog osjećaja bijesa i nemoći. Razlog tome je u prvom redu optužena Zschäpe koja je nakon godina šutnje u prosincu 2015. iznijela nevjerojatnu verziju svoje uloge u toj bandi ubojica. Tako se slobodno mogu zvati i Zschäpe i njeni mrtvi istomišljenici Uwe Böhnhard i Uwe Mundlos, makar presuda još nije donesena. Jer sam se NSU u jednom odvratnom videu hvalio nedjelima koje je počinio.

Mnogo indicija, malo dokaza

Zschäpe je priznala da je poslala taj video, ali tvrdi kako nema nikakve veze s ubojstvima. Usprkos tome, mnogo toga ukazuje na to da će državno odvjetništvo tražiti doživotno oduzimanje slobode s naknadnom mjerom sigurnosti u slučaju skraćivanja zatvorske kazne. Osim na izjavama optužene, državno odvjetništvo će svoj zahtjev temeljiti i na sudskom vještačenju psihijatra Henninga Saßa. Bez jednog i bez drugog, državni odvjetnik Harald Diemer i njegove kolege će itekako doći u situaciju da moraju objašnjavati svoj zahtjev.

Jer u osnovi, kada je riječ i o Zschäpe i o ostalima, tu se radi isključivo o indicijama. Nema nedvosmislenih dokaza na gotovo nijednom području. Niti za jedno ubojstvo nema svjedoka – u svakom slučaju ne takvoga koji je svjedočio na suđenju. Jer, da li bivši doušnik Službe za zaštitu ustavnog poretka Andreas Temme zna više nego što je bio spreman priznati, to će i nakon iznošenja dokaza u ovom postupku ostati nejasno. Temme je u trenutku ubojstva Halita Yozgatsa 2006. u Kasselu bio na mjestu zločina, ali on se zapleo u brojne proturječnosti. Ono što ostaje kao najupitniji dio ovog suđenja je i to da su službeni spisi koji se tiču tog nedjela ostali službena tajna i nisu bili uključeni u ovaj sudski postupak.

Odvjetništvo je moglo i više

Ta neizvjesnost mora biti neizdrživa za obitelji žrtava i njihove odvjetnike. Ta neugoda obuhvaća i mnoge druge, sve do zastupnika Bundestaga i kroz sve političke stranke koje su bile u raznim parlamentarnim istražnim povjerenstvima. Ta ljaga kako se ipak nisu iskoristile sve mogućnosti ostat će i na saveznom državnom odvjetništvu. Svejedno je koliko će jasne biti njegove završne riječi.

Pritom bi im moglo biti teško opravdati i teške kazne za četiri suoptužena. Jer i nakon četiri godine sudskog postupka, sa stotinama svjedoka i vještaka, nije čak niti potpuno nedvosmisleno utvrđeno kojim putem je došlo oružje u ruke ubojice. Mnogo pitanja je ostalo otvoreno i ta hipoteka opterećuje čitav postupak.

Ali obzirom na to da se već mjesecima nije moglo očekivati da će se čuti bilo što novog i nakon što su izneseni svi dokazi, sada se barem tome nazire kraj. Po osjećaju, već davno je bilo vrijeme za to. No osjećaji nemaju što tražiti u kaznenom postupku – u svakom slučaju ne u završnim riječima i u presudi koja će nakon toga uslijediti.