Vučić na pola puta do Srebrenice

Mediji na njemačkom jeziku u subotu donose opširne tekstove, komentare i intervjue o genocidu u Srebrenici. Pažnja se posvećuje i odnosu srpskog društva i političke elite prema zločinu. Nijedan od tekstova se ne osvrće na zabranu „svih skupova“ u Beogradu.

Austrijski javni servis ORF piše na svom portalu da su srpski građani devedesetih svaku informaciju o masakru u Srebrenici smatrali antisrpskom propagandom. "Osam godina poslije presude Haškog tribunala situacija u Srbiji se promijenila. Posljednje ankete pokazuju da 28 posto Srba i dalje negira nedjelo koje su počinile trupe bosanskih Srba, ali da većina stanovništva, u međuvremenu, osuđuje masovni zločin u Srebrenici".

ORF navodi da promjena provladavajućeg mišljenja u Srbiji ima veze sa promjenom retorike i politike Aleksandra Vučića, čiji odlazak u Potočare podržava dvije trećine građana. Podsjeća se i da je Vučić bio visoki funkcioner Srpske radikalne stranke čiji lider Vojislav Šešelj čeka presudu iz Haga. "Srpski parlament je, doduše, 2010. godine osudio zločin iz Srebrenice. O genocidu, međutim, nema ni govora. Nevladine organizacije godinama iznova apeluju da se masakr prizna kao genocid".

Slično piše i berlinski Tagescajtung koji navodi dijapazon reakcija u Srbiji: "Od potpunog poricanja, preko opravdanja: da to nismo uradili oni bi pobili nas, pa sve do pokušaja da se broj srpskih žrtava u regionu Srebrenice sabere tako da bude sličnih dimenzija kao broj bošnjačkih žrtava. Srpske elite ne žele da se suoče sa stvarnošću. Ako bi to uradile, ne bi više mogle da održavaju ideologiju prema kojoj su Srbi uvijek žrtve historije, a koja čini srž srpskog nacionalizma".

List navodi da je pravo pomirenje moguće tek "ako cijelo srpsko društvo bude spremno da prođe katarzu. Još nema odgovora na pitanje da li Srbija zaista hoće u EU ili vidi svoju budućnost uz Rusiju. Na ruskoj strani srpsko društvo ne mora da se mijenja, a ako se odluči za evropsku - mora".

U intervjuu za radio Dojčlandfunk jutros je govorila poslanica Zelenih Mariluize Bek, koja kaže da Vučić trenutno prelazi „samo pola puta“ i da je vrijeme da nazove zločin genocidom i pozove svoju naciju da se s tim suoči. "To je pitanje političke hrabrosti. (…) Nacionalističke snage su i dalje jake u Srbiji, dominira manjak volje da se suoči sa tim dijelom historije. Ali to dobro znamo i iz Nemačke", podsjeća ona na teško suočavanje Njemaca sa naslijeđem Drugog svjetskog rata.

Na pitanje voditelja da li je uopšte važno da za Srebrenicu postoji "zvanični izraz genocid", Mariluize Bek kaže: "On je u opticaju jer su međunarodni sudovi utvrdili genocid. Možete reći da je to samo borba za pojmove, ali nije nevažno priznati da su ljudi ciljano probirani prema etničkom porijeklu kako bi bili uništeni. To je drugi kontekst i nije dovoljno reći da je bilo zločina nad nekim ljudima. I to ima važnu ulogu u suočavanju sa prošlošću."

Portal Hafington post u njemačkom izdanju piše da premijer Vučić planira da se pokloni žrtvama, ali da ne priznaje genocid. "Još je rekao da ne dozvoljava da se njegova zemlja gazi. Može li se išta nedoličnije izjaviti u danima pred komemoraciju?", pita se novinarka. Ona podsjeća na peticiju 400 studenata koji su tražili da Vučić ne ide u Srebrenicu, ali i na akciju 7.000 novinara Dušana Mašića (koja je u međuvremenu zabranjena zbog "bezbjednosne procjene").

Hafington post se bavi i drugom, bošnjačkom, stranom. "Tu postoji mitološka uloga žrtve, koju podstiču bošnjački nacionalisti. I tako to traje, kao u ping-pongu. Porodice žrtava koje u subotu čeka težak dan, samo su alatke spektakla iz kojeg svaki bosanski političar profitira."