Politika ne zna kako dalje u sporu oko imena Makedonije
1. maj 2018
Kad su se proteklog tjedna šefovi vlada zemalja Zapadnog Balkana susreli u makedonskom glavnom gradu Skopju, sastanku je nazočio i predsjednik EU Vijeća Donald Tusk. U vremenima u kojima se diplomatski odnosi prema Rusiji prikazuju prije svega sa svoje kritične strane, zemlje bivše Jugoslavije postaju sve interesantnije za Bruxelles. Radi se o povezivanju sa Zapadom i stabilnosti u regiji u kojoj dominiraju politički sukobi interesa. Sjećanja na vremena Hladnog rata se miješaju s jakom povezanošću Balkana s Turskom, drugom velikom kriznom gradilištu u EU-u.
Tusk je hvalio domaćina Makedoniju, koja se od izbora socijaldemokrata Zorana Zaeva za premijera trudi pronaći rješenje za konflikt s južnim susjedom Grčkom. Za Skopje je puno toga u igri: mogući pristup Europskoj uniji i NATO-u, od kojega se kako Makedonija tako i Bruxelles nadaju da bi mogle profitirati. Za Makedoniju se radi o gospodarskom rastu. Bruxelles, opet, želi tu nekadašnju socijalističku regiju s kojom očijuka Moskva, privući na vlastitu stranu. Grčka blokira pristup Makedonije u institucije Zapada dok god sjeverni susjed ustrajava na aktualnom imenu.
Realnost protiv nacionalnih interesa
Ioannis Manos je Grk. On je profesor antropologije u Solunu i dolazi iz Florine, odnosno iz Lerina, kako taj gradić koji se nalazi u sjevernogrčkoj provinciji pod nazivom Makedonija nazivaju Bugari i Makedonci. Odmah prijeko je granica s Republikom Makedonijom. Za Grke je to ime uvreda, prisvajanje grčke kulture i povijesti što je od strane makedonskih nacionalista često praćeno teritorijalnim zahtjevima kada je u pitanju današnje grčko državno područje. Već skoro 20 godina Manos surađuje s Institutom za antropologiju u Skopju - neformalno, jer se većina javnih kanala između dvije zemlje ne koristi. Proteklog vikenda, istovremeno s balkanskim summitom i posjetom predsjednika EU Vijeća Tuska, tamo se 16. put održala konferencija sa studentima s čitavog Balkana, uključujući Grčku. Radilo se prije svega o susretima koji se razmjenom suprotstavljaju krutim, emocionalno obilježenim nacionalnim diskursima zemalja sudionica. Kad Manos u restoranima u Skopju sluša tradicionalnu makedonsku glazbu, on pjeva - na makedonskom. "Te pjesme poznajem otkad sam bio dijete. Pjevali smo ih i u Florini", pojašnjava on.
Dok se spor s Makedonijom u medijima prije svega vodi na ideološkoj razini, mnoge kulturološke sličnosti ili zajednička povijest u pravilu ostaju neprimijećene. Pritom za Ioannisa Manosa upravo tu leže potencijali za rješavanje konflikta. "Naša iskustva su pokazala da ima više onih elemenata koji nas povezuju, nego onih koji nas razdvajaju. Ako, dakle, fokus stavimo na sličnosti, mogli bismo probleme koji su u ovom trenutku prepreka rješenju puno lakše prevladati."
Makedonci žele stabilnost
No, to je izgleda tek malom broju aktera važno. I zbog toga Manos smatra da nema izgleda u to da bi se spor oko imena mogao još ove godine riješiti. Previše prijepora na obje strane sprječavaju prihvatljiv kompromis. Pritom se između dvije zemlje očituje debalans. Ankete su pokazale da 63 posto Makedonaca želi skorašnje rješenje, dok 61 posto Grka striktno odbacuje korištenje imena "Makedonija" od strane te bivše jugoslavenske republike, kao na primjer jedan 27-godišnji frizer iz Soluna. "Oni nemaju pravo da se zovu Makedonija. Ni Nova ni Sjeverna Makedonija", kaže on.
Za jednog 42-godišnjeg taksistu iz Skopja, taj spor gotovo da ne igra nikakvu ulogu u njegovom životu. On je otac troje djece i pati zbog socijalnih i gospodarskih problema njegove zemlje. Ne zna bi li pristup Europskoj uniji i NATO-u mogao poboljšati loše stanje na radnom tržištu u njegovoj zemlji. Prije je, kaže, radio kao vozač za Ministarstvo pravosuđa gdje je zarađivao 250 eura mjesečno. No, bez prave stranačke knjižice u džepu se može zaboraviti na posao u državnoj službi, kaže taj taksist. On se pristupom Europskoj uniji nada barem u više transparentnosti: "Svejedno mi je hoćemo li morati mijenjati ime. Želim budućnost za moju obitelj."
Protiv paralizirajućih ideologija
Tako su Manos i njegovi studenti naišli prije svega na pomirljivu atmosferu kad su proteklog vikenda otputovali u Skopje kako bi se razmijenili sa studentima antropologije iz čitave regije. "Puno toga ovdje podsjeća na Grčku, čak i ljudi", pojasnila je jedna sudionica konferencije koja je prvi put bila u posjetu sjevernom susjedu: "Kad smo jednom muškarcu na ulici objasnili da smo iz Soluna, činilo se da mu je gotovo neugodno što među nama postoji konflikt."
Ljupčo Risteski, profesor antropologije na Sveučilištu u Skopju, nije iznenađen time. On kaže da prije svega prepreke s političke strane sprječavaju ne samo približavanje između Grka i Makedonaca, već i svih zemalja Balkana. Pritom je političarima antropologija trn u oku, ističe Risteski: "Naša znanost nije slučajno marginalizirana u društvima na Balkanu. Na državnoj televiziji u Makedoniji je čak emitirana uputa da se usmjerenja poput ovoga bolje ne bi trebala koristiti. Mi antropolozi istražujemo nastanak identiteta i otvoreno smo kritični kad vlade taj razvojni proces koriste u svoje interese i korist."
Stoga ne čudi da važna, antropološka saznanja o kulturalnim zajedničkim obilježjima u obje zemlje u okviru spora oko imena gotovo i nemaju nikakvu težinu. Pritom bi upravo ta zajednička obilježja mogla pokrenuti i dovesti do promjena u zaglavljeno aktualno stanje.