Život pobjeđuje logiku - čak i u bh. privredi

"Život pobjeđuje logiku", kaže Mladen Pandurević, predsjednik Udruženja poslodavaca Federacije BiH. Želja privrednika da se bave poslom koji znaju i umiju tako pobjeđuje loše poslovno okruženje, šumu zakona, propisa, poreza... Pobjeđuje sveprisutnu korupciju i nesigurnost za investicije novca koji je ili teško stečen ili uzet uz visoke kamate u bankama. I pored glomaznog birokratskog aparata, koji je kao željezna kugla svezana oko nogu bh. privrede, postoje pogoni koji uspješno rade, prave planove za razvoj i otvaranje novih radnih mjesta.

"Mnogi bi rekli kako logika kaže da je u takvim uslovima nemoguće privređivati, ali mi se ipak borimo", kaže Pandurević. Postoje privrednici koji su pronašli način da i u takvim uslovima rade i zarade, da ne zavise od drugih i ne čekaju "uhljebljenje" u elektrodistribuciji, pošti, u nekom od brojnih zavoda ili državnih ustanova. Predstavljamo vam samo neke od takvih firmi, koje su, svaka sa svojim konceptom, uspjele da ostvare značaj razvoj.

Recept broj 1: domaće tržište

Bio je april 1992. Mesna industrija Ovako je radila tek nekoliko dana kada je u BiH počeo rat. Ipak, poslovna ideja porodice Džafić preživjela je granatiranja i rad je ponovo počeo 1999. Danas je ova firma prerasla u kompaniju Akova Group i zapošljava 840 radnika. Jedna je od onih koja se ubrzano razvija i ima preko 30 proizvoda od pilećeg mesa, te preko 80 raznih proizvoda koji spadaju u grupu mesnih prerađevina. Osnovna snaga na kojoj počiva snaga ove kompanije je njena snažna pozicija na domaćem tržištu, kaže Nedžad Biberović, šef marketinga.

"U svakom poslu je bitno da imate tržište. Kada nađete tržište, onda možete da uđete i u razvoj proizvodnje i otvaranje radnih mjesta. Sve može da se razvije velikom brzinom, ako nam naša država otvori mogućnost da osvojimo i nova tržišta", kaže Biberović.

Jedan od osnovnih problema s kojima se suočava ne samo ova firma, nego i mnoge druge koje se bave poljoprivredom i preradom mesa jeste nefunkcionisanje Ureda za veterinarstvo. Bez garancije države, odnosno takvog ureda, da se zadovoljavaju određeni standardi, nema ni izvoza hrane na tržište EU. "Mi zadovoljavamo sve standarde EU, ali mi nemamo državnu agenciju koja je spremna i da garantuje da su proizvodi iz BiH u skladu s njima", navodi Biberović.

On također ističe da su u susjednim državama, odnosno u EU, mnogo veći poticaji za poljoprivrednike. U BiH su poticaji mnogo manji, a osim toga se dijele po netransparentnim kriterijima. "Mi kao jedna od najuspješnijih kompanija u BiH do sada nikada nismo dobili nikakav poticaj", kaže Biberović.

Recept broj 2: domaća sirovina, strateški partner

IKEA je lanac za prodaju namještaja poznat u cijelom svijetu. Kada sljedeći put kupite neku od stolica u IKEA-i dobro pogledajte - možda negdje postoji naljepnica "made in BiH".

Industrija namještaja "Nova Dipo" iz Podgradca u blizini Gradiške, prestruktuirana je i privatizovana 2008. godine. U ovoj fabrici se prerađuje nadaleko poznata "Kozaračka bukva". Firma je specijalizovana za proizvodnju stolica, a skoro svu proizvodnju otkupljuje gigant iz Švedske.

"Na početku smo proizvodili oko 100.000 stolica, godišnje, danas je ta brojka dostigla 600.000 stolica, a plan je da se do 2017. pravi milion stolica godišnje", navodi Miodrag Babić, šef tehničke pripreme.

Ipak, vlasti još nisu prepoznale i dovoljno razvile potencijale koje ima drvna industrija BiH.

Tako u fabrici Nova Dipo imaju problema sa kontinuiranim snabdijevanjem drvetom, dakle sirovinom za koju se smatra da je u BiH ima dovoljno. "Imamo ugovore sa Šumama Republike Srpske, ali se oni ne ostvaruju u punom obimu. Problem predstavlja zimski period. Mi znamo da ima problema i da je teška sječa šume u zimskom periodu, ali kupce na Zapadu to ne interesuje", prenosi Babić.

On vjeruje da bi se moglo mnogo više izvoziti, otvoriti mnogo više radnih mjesta i, na kraju krajeva, mnogo više novca sliti i u državni budžet kada bi vlasti odradile svoj dio posla. U ovom slučaju se to odnosi na uredno snabdijevanje drvetom.

Recept broj 3: kvalitetan proizvod

"Imamo znanje, imamo kvalitet, imamo proizvode", navode u firmi Inox Ajanović iz Tešnja (inače jedne od opština koje se posebno ističu kao one koje su stvorile uslove za razvoj privrede). Ova firma proizvodi razne vrste dijelova od nerđajućeg čelika. Sirovina se uvozi, ali se od nje pravi polugotov ili gotov proizvod koji se uglavnom plasira u inostranstvo. Među kupcima su, naprimjer, lanci trgovina Tiffany, Burberry ili Swarovski.

I u ovoj firmi kažu kako bi se moglo više i bolje, kada bi država smanjila birokratiju i pojednostavila poreske propise. Ističu još nešto. "Dobar majstor vrijedi kao inžinjer", kaže Dženan Ajanović iz Inoxa. "Trebalo bi se ugledati na njemački školski dualni sistem u kojem postoji obrazovanje kroz praksu."

Mnogi eksperti ističu da je jedan od razloga zbog čega se Tešanj ubraja u opštine koje su stvorile bolje uslove za privređivanje taj što je i školski sistem donekle prilagođen zahtjevima privrednika. Oni su saglasni i u tome da u BiH mora da se smanji administracija, bez obzira koliko bolne bile odluke o podjelama otkaza. Novac u državni budžet, a time i novac za socijalna davanja, može da donese samo proizvodnja i stvaranje nove vrijednosti kroz osvajanje novih proizvoda.

Jedan od dokaza da je to moguće je i nedavna odluka njemačkog Mercedesa da obnovi saradnju sa tešanjskom Pobjedom. Ova firma će ponovo, kao i prije rata, proizvoditi dijelove za Mercedesove kamione i autobuse.

Pobjeda obezbjeđuje "hljeb" za oko 300 radnika i njihovih porodica. Vrijeme je i da se mnogi u organima vlasti u BiH upitaju da li bi takvih radnih mjesta moglo biti još više, napominje jedan od naših sagovornika i dodaje: "U BiH posla imaju samo veoma sposobni ili veoma podobni. Sposobni su u privatnim firmama, a podobni...znamo gdje."