Židovstvo je oduvijek bilo dio društva

To je nezamislivo dugo vremensko razdoblje: ove godine Njemačka bilježi najmanje 1.700 godina židovskog života na Rajni i sjeverno od Alpa. Najstariji pisani trag, jedan dekret cara Konstantina od 11. prosinca 321., danas se nalazi u Vatikanskoj biblioteci. U tom dopisu, naslovljenom na vijećnike grada Kölna, vladar je odredio da je u carstvu dopušteno „imenovanje Židova u Vijeće". Očito se u Kölnu oko toga prepiralo.

1.700 godina – dugačak most između Antike i sadašnjosti. Koliko je star taj carev dekret pokazuje prisjećanje na jedan drugi datum, koji je dobio znatno veće značenje za Europu: godine 321., početkom ožujka, car Konstantin se pozabavio proslavom uskrsnuća dan nakon sabata, „Danom Sunca", i time se pobrinuo za uvođenje neradne nedjelje koja vrijedi do danas. Konstantin, koji se borio i pobjeđivao širom tada poznatog svijeta i navodno se krstio na samrtnoj postelji 337. godine, vodio je vjersku politiku kao politiku svoje vladavine i sredstvo za davanje identiteta.

"Nije bilo puno dobrih dana"

Židovi su dio toga – tako se može sažeti značenje 11. prosinca 321. Oni se nisu pojavili tek kasnije. To je 1.700 godina s ponekim vrhuncima i mnogim padovima, sa strašnim grozotama. Suživot je rijetko kad bio opušten, a često problematičan. „Tu nije bilo nevjerojatno mnogo dobrih dana", kaže Andrei Kovacs, predsjednik udruge „321. – 2021.: 1.700 godina židovskog života u Njemačkoj".

Izopćenja, progoni i ritualna ubojstva, križarski pohodi, antisemitizam, rasna mržnja – svaki grad u Njemačkoj s bogatom židovskom tradicijom krije i strašna sjećanja, koja sežu daleko prije uspona nacionalsocijalizma. Da, postoje i bogata kultura i veličanstveni uspjesi u znanosti; to potvrđuju imena brojnih njemačkih dobitnika Nobelove nagrade židovske vjere. Sve to treba pripadati sjećanju svih, a ne samo židovske zajednice.

Zato je u ovoj jubilarnoj godini još važniji zajednički pogled unazad i prema naprijed. Židovski život u Njemačkoj je 2021. tako raznolik kao nikada do sada nakon holokausta. Danas u Njemačkoj opet studiraju budući liberalni, konzervativni i ortodoksni rabini. Postoje etablirane zajednice, naglašeno sekularni život, a i mladi, šareni pokreti s velikim samopouzdanjem. A nakon doseljavanja Židova iz bivšeg Sovjetskog Saveza nakon 1990. u mnogim židovskim općinama se provodi nevjerojatno angažirani – često neprimijećeni – rad na integraciji. Ova jubilarna godina želi istaknuti to raznoliko vitalno židovstvo.

Uključiti manjine

Konstantinov dekret iz 321. godine odnosio se na političko uključivanje židovskih građana. To vrijedi do danas: Židovke i Židovi su iznimke u njemačkoj politici. Da, postoji jedna pokrajinska ministrica, jedan gradonačelnik i nekoliko pokrajinskih zastupnika ili općinskih dužnosnika. No oko 200.000 Židovki i Židova ipak predstavlja manjinu. Unatoč tome: car je opomenuo gradske vlasti u Kölnu da ih ne izopćavaju. To vrijedi za politiku i tada i danas. Tada je to vrijedilo s pogledom na Židove, a danas vrijedi za sve manjine u političkom sustavu – u Njemačkoj i na međunarodnoj pozornici.

Ova 1.700 godišnjica je razlog za slavlje. Naravno, prvenstveno mogu slaviti Židovke i Židovi u Njemačkoj ili sjeverno od Alpa. Ali cijelo društvo, cijela Njemačka bi trebala slaviti i podsjećati, slaviti i gledati prema naprijed. Biti zahvalna za sve što je postignuto i uvjerena da se ono što je prošlo neće zaboraviti. Prošlost je prošla, ali ne smije biti zaboravljena. Onda se može s pouzdanjem živjeti u zajedničkoj budućnosti.