23.000 mrtvih pred vratima Europe

U listopadu 2013. se pred obalom talijanskog otoka Lampeduza utopilo 360 izbjeglica. U veljači ove godine je prilikom pokušaja da se iz španjolske enklave Ceuta plivajući domognu Maroka, život izgubilo 15 osoba. Ove dvije nesreće pripadaju redu takozvanih “spektakularnih” katastrofa koje privlače pažnju javnosti i ujedno i na politiku prema izbjeglicama koje provodi EU na svojim granicama.

Međutim, drame se događaju i kada nitko ne gleda. Koliko ljudi pogine na putu prema Europi, u nekom od prenatrpanih izbjegličkih brodova na Sredozemnom moru ili pri pokušaju savladavanje jedne od graničnih ograda koje španjolske enklave u Africi trebaju izolirati od izbjeglica? Informacija o tome do sada skoro da nije bilo, a naravno ni pouzdanih podataka. Zato je jedna grupa novinara iz različitih europskih zemalja preuzela težak zadatak dokumentacije svih ovih slučajeva.

"Podaci ne čude"

Informacije potječu prije svega iz takozvanog UNITEDA, mreže od preko 560 nevladinih organizacija iz cijelog svijeta. "Najprije smo mislili da trebamo provjeriti postojeće podatke", kaže francuski novinar Nicolas Kayser-Bril. Ispostavilo se međutim da se primjerice, u jednoj dokumentaciji mnogi slučajevi spominju, u drugoj ih uopće nema a na njihovom se mjestu spominju neki drugi. "Na taj način smo konstatirali da je stvarni broj stradalih mnogo veći nego što se mislli. Počeli smo prikupljati i analizirati izvještaje iz novina i drugih javnih izvora informacija“, kaže ovaj novinar.

Bilansa tog rada je poražavajuća: od početka stoljeća smrtno je stradalo preko 23.000 osoba, što je za oko 5.000 više nego što se do sada mislilo. Te brojke nisu nove, navodi nasuprot tome Europska komisija. "Ne vidim u tome suprotnost s našim procjenama", kaže Michele Cercone, glasnogovornik povjerenice EU za unutrašnja pitanja Cecilie Malmström. Kako kaže,on u novim brojkama ne vidi novu dimenziju.

Novinar Nicolas Kayser-Brilu u to međutim sumnja. "Razgovarali smo s nizom ljudi u službenim institucijama na razini EU-a, ali i na nacionalnim razinama i uvjereni smo da nitko nema pojma o tome koliko migranata izgubi život na putu do Europe", kaže on. Stvarni broj stradalih je možda i veći jer svi slučajevi nisu dokumentirani. "Znamo da naši podaci nisu točni, ali to je najbolje istraživanje koje trenutno postoji", kaže ovaj novinar za Deutsche Welle.

Politika prema izbjeglicama

"Europska povjerenica Malmström u brojkama istina ne vidi veliku novost, ali ih smatra kao potvrdu za svoju dosadašnju politiku u kojoj traži da se više učini na polju zaštite izbjeglica", kaže Michele Cercone. Europska komisija je odavno od zemalja članica zatražila da promijene neke stvari i da se omogući više legalnog useljavanja: "Dakle radi se o dugoročnom naseljavanju izbjeglica kako bi se izbjeglo da ljudi kojima je potrebna pomoć, dospiju u ruke trgovaca ljudima koji za njih organiziraju ta smrtonosna putovanja. S druge strane, mi imamo blisku suradnju sa zemljama podrijetla kako bi suzbili mreže kriminalaca i krijumčara koji se iza toga nalaze", kaže Cercone i nalašava da odluka o dugoročnom boravku za izbjeglice ovisi od zemlje članice: "Komisija ih na to ne može prisiliti", kaže ona.

Izbjeglička politika EU-a je svakako već godinama izuzetno kontradiktorna. S jedne strane se uvijek naglašava da se želi zaštititi život izbjeglica. S druge strane su zemlje članice prije svega zainteresirane da se što bolje zaštite od vala izbjeglica. Tako se Europska unija na svojim vanjskim granicama sve više oprema. Novi sustav za nadgledanje - Eurosur se sa svojom modernom tehnikom kao što su letjelice za nadgledanje, pobrinuo za to da se migranti više uopće ne mogu domoći europskog tla. Stoga mnogi govore o novom pojmu - "utvrda Europa".

Spasiti izbjeglice ili čekati?

Ova kontradiktornost pokazuje se i u tome što europska agencija za nadzor granica "Frontex", s jedne strane obalu Europe želi zaštititi od migranata, ali im istodobno i pomoći ako se nađu u nevolji na moru. Za moge je to neshvatljivo: "Frontex ima zadatak organizirati obranu od migranata", kritizira Ska Keller, poslanica iz stranke Zelenih u Europskom parlamentu i dodaje: "Ako zaista želimo spasiti ljude, onda moramo stvoriti legalne puteve ulaska u Europu."

To smatra i Geert Ates iz Organizacije UNITED: "Izbjeglice će uvijek dolaziti, bez obzira kojim putem. Pitanje je samo koji put je opasan i koliko ljudi će na njemu stradati." On ne misli međutim da će EU uskoro promijeniti svoju politiku prema izbjeglicama. "Tamo je samo važno da se granice zatvore. Ako želimo nešto promijeniti, onda to moramo učiniti na razini država, u zemljama članicama", kaže on.

Međutim, i predstavnici zemalja članica su na proteklom afričko-europskom sumitu bili suzdržani kada su u pitanju izbjeglice. Šefovi država i vlada iz EU-a i afričkih zemalja su istina bili složni u ocjeni kako ubuduće žele spriječiti izbjegličke tragedije kao što je ona ispred Lampeduze. Konkretnih obećanja koliko zemlje EU-a žele prihvatiti izbjeglica, nije međutim bilo.