Afganistan mora biti lekcija

Predsjednik Donald Trump je građanima svoje zemlje obećao da će prekinuti „vječne ratove" SAD-a. Trenutno najskuplja i najduža misija je ona u Afganistanu. U prosincu ulazi u dvadesetu godinu. U njoj je život izgubilo više od 2.000 američkih vojnika, a porezne obveznike je koštala više stotina milijardi dolara. Trump želi otići iz Afganistana i vjerojatno još samo neku simboličnu nazočnost. Bez dogovora s NATO-saveznicima on povlači sve više američkih vojnika i traži mirovne pregovore u Afganistanu s bivšim neprijateljem, talibanima. Hoće li ti pregovori imati uspjeha i kakva će ubuduće biti uloga talibana i njihove islamističke ideologije, Trumpu je izgleda manje važno.

Prvobitni cilj operacije bio je da se uništi izvor terorističkih napada od 11. rujna među talibanima, koji su tada u Afganistanu bili na vlasti. Njemačku je tada odmah bilo moguće pridobiti za saveznika. Izgledalo je kao da ministar obrane, socijaldemokrat Peter Struck, u prosincu 2002. godine najavljuje neku novu vrstu njemačke vojne doktrine: „Sigurnost Savezne Republike Njemačke brani se i u Hindukušu.“ Veću težinu vojna operacije je dobila zbog namjere Zapada da od Afganistana napravi demokratsku zemlju. To se naročito dobro moglo prodati njemačkoj javnosti koja kritički gleda na vojne intervencije.

Otrežnjujuća bilanca

Još na desetu godišnjicu operacije, 2011. godine, bivši generalni inspektor Bundeswehra Harald Kujat je rekao da je angažmanom Bundeswehra Njemačka željela pokazati solidarnost sa SAD-om. „Ali ako se uzme u obzir da je cilj bio stabilizirati zemlju i regiju, onda ova operacija nije uspjela." Takva procjena vrijedi i danas.

Kada je riječ o političkoj situaciji u zemlji, stručnjak SPD-a za obrambena pitanja Fritz Felgentreu je u kolovozu ove godine ocijenio da Afganistan „nije postao demokratska pravna država". Povodom izvještaja jednog časnika njemačke vojske o propustima misije u Afganistanu, Folgentreu je kazao da „nije nikakvo novo saznanje to da se u Afganistanu krše ljudska prava i da je korupcija široko rasprostranjena, i u vladinim krugovima". Nitko od visokih dužnosnika to nije negirao.

Opasnost od terorizma koja je 2001. godine krenula iz Afganistana barem je privremeno suzbijena. Ali ciljevi o stabilizaciji i demokratizaciji nisu ostvareni. Laganim povlačenjem zapadnih vojnih snaga od njega se praktično odustalo.

Oduprijeti se iskušenju

I Bundeswehr je platio visoku cijenu: stradalo je skoro šezdeset vojnika i službeno je potrošeno 12 ili 16 milijardi eura – ovisno o tome računaju li se samo vojni izdaci.

Najvažnija lekcija iz Afganistana je jasna: potpuno je pretjerano bilo za očekivati da je u zemlji moguće izgraditi demokraciju prema zapadnim mjerilima. Ta lekcija se ne odnosi samo na Afganistan. 2003. godine, dvije godine nakon intervencije u Afganistanu, i predsjednik Bush je u Iraku bio ne samo u vojnoj, već i demokratskoj misiji – s poznatim ishodom. Srećom, Njemačka se nije priključila toj misiji. U potrazi za strategijom u Siriji također se uvijek iznova postavlja pitanje vojne intervencije koja bi trebala zaustaviti građanski rat i donijeti demokraciju. Takvi glasovi se mogu čuti i kada je riječ o Libiji.

U svakom pojedinačnom slučaju veliko je iskušenje da moralni zahtjev za izvozom vrijednosti bude stavljen iznad realiteta. A ako se nešto može naučiti iz Afganistana, onda je to osjećaj za realnost.