Autobusni turizam smrti

Nedavna prometna nesreća s osmoro poginulih i preko 40 ozlijeđenih čeških turista na autocesti kroz Liku, iznova je u javni prostor prizvala raspravu o sigurnosti ljetnih posjetitelja Hrvatske. Vrijeme je to kad ovdje naglo raste "naseljenost", a ukupna infrastruktura dospijeva pod veliki pritisak, pa se svakog ljeta opetovano upućuju pitanja o mjerama koje bi generalnu sigurnost digle na višu razinu. Ali, naravno, bez osjetnog inkomodiranja samih gostiju.

Ako je u spomenutoj tragediji moguće naći ijednu svjetlu točku, onda je to činjenica da je hrvatska zdravstvena služba ovom prilikom pokazala izuzetno visoku spremnost i osposobljenost, čime je umanjen bar jedan dio posljedica nesreće. U prvi je plan tako nanovo izbio problem s umornim vozačima koji odrađuju veoma zahtjevne ture u stanju koje najčešće nije valjano kontrolirano. Općepoznato je, štoviše, da su vozači putničkih vozila, ne samo robno-teretnih, nerijetko prenapregnuti do "pucanja", uslijed nerealnih radnih zahtjeva privatnih vlasnika putničkih agencija. Konkretno u Hrvatskoj, to vrijedi i za neke privatne taxi-službe.

Kobni interes privatne zarade

Slučaj s unesrećenim češkim turistima, a koje je vozio također češki vozač, međutim, otvara dodatnu temu tzv. autobusnog turizma, prekograničnog fenomena novijeg datuma, s još nižim standardom opće sigurnosti. "Nakon čitave noći u autobusu, putnici se ujutro mogu okupati u moru, dok vozači preuzimaju prethodnu grupu, koju vraćaju natrag u Češku ili Rusiju. Ta je praksa izraženija u istočnoeuropskim zemljama, mada nije prisutna samo u njima, nažalost. Vlasnike tih agencija zanima jedino profit, dok sami vozači odmor često provode spavajući u bunkeru autobusa", rekao nam je Miljenko Gočin, predsjednik Sindikata hrvatskog vozača.

Taj sindikat više godina upozorava na alarmantnu situaciju oko porasta broja prevoznika koji uzimaju vozila na leasing i pokušavaju tokom tri mjeseca ljetne sezone namaknuti godišnju zaradu. Ipak, nijedan ministar prometa nije se udostojio primiti sindikaliste na razgovor, budući da vlastima tako "preostaje opravdanje da nisu znali", mišljenja je naš sugovornik. Zakoni su čak i dobri, oni propisuju da vozač ne smije sjediti za upravljačem maksimalnih devet sati na dan, ali se kontrola ne provodi dovoljno kvalitetno niti intenzivno, pa zakon ostaje tipično mrtvo slovo na papiru.

"Hrvatska je s kontrolom osobito popustila zbog 'šminkanja' statistike uoči pristupanja Europskoj uniji. Upravo stoga nam se već neko vrijeme sve više i više kolega žali na kroničnu neispavanost, ali se plaše otkaza pa ništa ne poduzimaju. Na burzi rada je upisano oko osam tisuća vozača, koje razni gazde nesmetano angažiraju u posve neprihvatljivim uvjetima. Na kraju imamo i tragikomičnu situaciju u kojoj jedno te isto Ministarstvo financija RH pod sobom drži carinu na kojoj se redovno po graničnim prelazima bilježe imena određenih vozača koji rade na 'crno', i blagajnu iz koje ti ljudi primaju naknadu za nezaposlene", svjedoči Gočin.

Uloga lokalne zajednice

Uz prometno-sigurnosne okolnosti, drugi veliki skup uzroka stradavanja turista u Hrvatskoj, tiče se rizičnih izleta tokom godišnjeg odmora. Dosta se govorilo, dakle, o navadama gostiju koji bez se puno razmišljanja, opušteni i nepripremljeni, upućuju na šetnje Velebitom ili Biokovom, i tsl. Poduzimane su tim povodom i informativne kampanje u međudržavnoj suradnji s konzulatima pojedinih zemalja na jadranskoj obali, a nas je zanimalo koliko to daje rezultata.

"Rezultati su izuzetno vrijedni tamo gdje lokalna zajednica prepozna značaj preventivne pripreme, ali je problem što mnogi krajevi to još nisu usvojili" rekao je za Deutsche Welle pročelnik Hrvatske gorske službe spašavanja Vinko Prizmić. On dodaje kako to nije samo pitanje sigurnosti turista, nego i korištenja resursa koji kvalitetnijim aktiviranjem sadržaja – označavanjem staza, organiziranjem pomoćnih službi, opremanjem servisa – može sezonu produžiti s tri na osam mjeseci, kao u npr. Nacionalnom parku Paklenica.

Priprema spašava živote

"Moramo razumjeti da se turisti lako opuste i podcijene planinski vrh koji na karti ne izgleda visok sa svojih tisuću ili tisuću i pol metara, ali je itekako opasan budući da se na nj penjete s nula metara nadmorske visine, često i nakon kupanja na plaži, u neadekvatnoj obući, po velikoj vrućini, bez dovoljno vode. Tu mora pomoći lokalna zajednica, istaknuti upozorenja, održavati signalizaciju, ažurirati karte. Nakon što su nas to poslušali npr. pod Biokovom, broj naših intervencija tokom jednog ljeta pao je tamo s oko 30 na tri. Također, na Pelješcu smo imali u pravilu po jedan fatalan ishod na godinu, dok sad toga više nema", kaže Prizmić.

Prvi čovjek HGSS-a ističe da se u njihovu poslu čak oko 95 posto aktivnosti odnosi na pripremu i preventivu, a tek pet posto na intervencije. Od njega smo čuli i da je mnogo posla u posljednjem desetljeću, u suradnji s državom, već učinjeno, ali da još dosta toga preostaje. I tek će se uključivanjem svih onih koji tome mogu pridonijeti, nadalje popravljati statistike iza kojih stoje nečiji životi, bilo da se tu radi o turistima na godišnjem odmoru ili ma kome drugom.